Once again, Mikele9
Na Vratima K.C.-a zalepljena osmrtnica. Ustrčim uz stepenice i zabodem nos u fotografiju. Čika Mija, jebote! Čitam:
„Naš voljeni i nikada prežaljeni, suprug i otac, ime i prezime, pukovnik u penziji, Diplomirani Filosof, iznenada je preminuo u 75 godini. U potpisu: neutešna žena Stanka i sinovi Đorđe i Miša. Sahrana će biti na Novom Groblju dana......u
Kaže meni Radmila:
„Ajde sa mnom u grad da mi pomogneš oko nošenja, moram da nakupujem mnogo stvari."
Vreme događanja: pred neki od tadašnjih državnih praznika, u pitanju su 60-te godine, keva je kupovala na tone svega i svačega i što joj treba ali i što će joj možda
Moj gost reče da ga svrbe prsti i da mu se baš piše. Budući da je prepun priča - bilo bi šteta da ne nastavimo druženje. Dakle:
"Pre nego što vam "darujem" "šta je bilo posle" Kladnja odnosno MUŠKE VODE, dragim čitaocima dugujem objašnjenje o Kulturnom Centru, atmosferi, ljudima i događanjima u njemu i van njega, da bi lakše mogli da prate moje pisanije.
KULTURNI CENTAR
Mi, članovi Kulturnog Centra, bili smo otvoreni i pristupačni za došljake, tz nova lica, sve dok se to ne bi pokazalo suprotnim, tj pogrešnim. To
Evo, ubedismo ga da piše: Mikele9 - gost domaćin, na rados' našu !
Uvalimo se dva moja ortaka i ja (svi članovi Kulturnog centra) jula meseca 1968 godine među ferijalce u autobus koji vozi na relaciji Beograd - Neum, preko neke poluljubavne veze sa drugaricom članicom, recimo glavnog odbora Ferijalnog saveza. Trebao nam prevoz do plavog Jadrana. Odma' zauzmemo busiju na zadnjim sedištima i nakon što
.... pa da vam šapnem:
Jeste li znali da postoje kongresi blogera?
Jeste li znali da je nedavno u Kopenhagenu bio kongres i da je jedan naš kolega iz potpalublja dobio nagradu za najbolji tekst o klimatskim promenama?
Niste?... Nisam ni ja... maločas mi javilo...
Pisao je Bačkom kanalu...
Sticajem
Kažu da ima(m) devet života.
U familiji me zovu Maca... Kad su baš nežni, ili me se užele, obrate mi se sa Mače, a braća od tetaka su me zvali Mačka, kada bi me zadirkivali. A meni je sve to prijalo. Prija mi i danas.
U mom prvom životu, datumi mi nisu značili ništa. Praznici da. Pokloni da. Ali datumi ne. Njih sam počela da pamtim nešto kasnije, u drugom životu.
U tom prvom, čudila bih se kad neko kaže da slavi i drugi rođendan osim pravog, da slavi još nekog sveca osim krsne slave - zato što je tog dana dobio drugu šansu, preživeo nekakvim čudom,
Ovo je zahvalnica talasu koji je mnoge autore izneo na površinu i učinio ovo mesto mnogo bogatijim.
Trajao je, otprilike, 16 meseci.
Bilo je lepo, bilo je kvalitetno, bilo je zabavno.... nadam se - biće opet.
1. Ona sutra ne radi - a ja radim.
Malkice sam ljubomorna, al me je obradovala svojim tekstom : dusanovaiivanovamama
2. Sećate li se onog vica: 'Ali tata, daleko je Australija!' . 'Ćuti sine i plivaj.'
Čudesna peščana oluja u Sidneju: j.bre
3. Gde počinje umetnost a završava politika?
Ili
U dubinama potpalublja tavori još jedan biser... malko je nepravilan - ne ume da postavlja slike kako valja - često su mu ogromne, a tekstovi dugački no to mu daje posebnu draž.
I ima prelep avatar. :)
ili Čovek Mog Života
Da je živ, Čovek Mog Života bi danas napunio 95 godina.
Da se ne uvredi čovek koji me je stvorio - moj tata... da se ne uvredi brat, da se ne uvredi (prvi) muž, da se ne uvrede sve moje ljubavi, da se ne uvrede svi značajni muškarci koji su moj život menjali, ulepšavali i ponekad kvarili - na dosadašnjem konkursu za ČMŽ-a, pobedio je Hoze Silva.
Ni kao dete nisam imala idola, omiljenog pevača, pevačicu, sportistu... uvek bi moje oduševljenje bivalo šire - Moka, Kića, Kaponja... Lola, Gabi, Bisera...