Moj doprinos pripremama za fakultetske prijemne ispite naredne godine
Vidno zadovoljan uspehom svoje tetovaže obrva, poznati estradni umetnik DKK rešio je da svoje telo obogati novom tetovažom. Ovoga puta, tetovaža je u obliku bokora dlaka ispod pazuha.
- Odavno već se brijam ispod miške jer na taj način smanjujem znojenje za vreme napornih koncerata. - izjavio je DKK. - Međutim, zbog toga sam postao predmet podsmevanja jednog broja kolega (uglavnom onih tradicionalnih mačo muškaraca tipa EO i BD) koji mi prebacuju da sam previše feminiziran, što svakako nije tačno. Ova nova tetovaža omogućiće mi da i dalje budem glatko obrijan i manje se znojim, a da u isto vreme ne izgubim ništa od svoje muškosti.
Svaki trenutak života je raskršće na kome se donose odluke. Meni je skautski duh dao pravi odgovor: odlučio sam se za život!
Najstariji učesnik poslednjeg 21. Svetskog skautskog džemborija, održanog avgusta 2007. godine u Hajlands Parku, istočno od Londona, bio je Miloš Miović, iz Slovenije. Tada devedesetšestogodišnjak, Miloš je insistirao da spava u sopstvenom šatoru i da ima posao. Radio je na prijemu u šator Zveze tabornivkov Slovenije, gde je veselo i energično dočekivao goste i vodio ih kroz izložbu o taborništvu u Sloveniji.Eidan Džons, rukovodilac Džemborija, posetio je Miloša koji je bio posebna atrakcija ove smotre. Prilikom posete, pitao ga je planira li da učestvuje na narednom Džemboriju, 2011. godine u Švedskoj. Miloš mu je jednostavno odgovorio: "Ne gubim nadu, ali ako me nešto spreči da odem u Švedsku, učestvovaću na onom sledećem".
Preko polovine stanovništva Najrobija živi u siromašnim četvrtima, grupisanim pre svega na severoistoku i jugoistoku grada. Nastala su intenzivnim doseljavanjem stanovništva iz ruralnih delova zemlje. Slivaju se kolone sirotinje u prestonicu očekujući da će tu naći život bolji od bede koja ih je pritisla. Kada se vidi i zna sva strahota življenja u ovim ubogim kućercima, može se zamisliti kakva ih je tek muka oterala iz njihovog rodnog kraja.
Lisabon sam pohodio tri puta. Prvi put kao pravi turista, sa porodicom, vodjen ljubaznim domaćinima i željan da vidim što više znamenitosti. Drugi put poslovno, sa kratkim kasnim noćnim trenucima odmora i opuštanja. Treći put, pre nekoliko nedelja, imao sam tri dana odmora pred naporan rad. Iskoristio sam ih onako kako sam najbolje mogao - lutajući bez cilja, nasumice ulazeći u uličice, izbegavajući poznata i prenatrpana mesta, osluškujući duh i život običnih ljudi. Portugalski nobelovac Žoze Saramago napisao je u svom delu "Putovanje u Portugal": "Putnik nije turist, on je putnik. Postoji velika razlika. Putovati je saznavanje; ostalo je jednostavno otkrivanje". Ja sam tek iz trećeg puta otkrio od Lisabona nešto malo više nego što se može naći u svakom turističkom vodiču.
Za sovu i ševu.
U kojoj fazi ste vi?
Moja gošća danas je jedna zabrinuta majka
Priča iz naslova je krenula na igralištu, s tim što ni jedna informacija nije bila potpuna ni (meni) dovoljna:
„Izašao pedofil iz zatvora...“
„Uh, otkad ta priča o pedofilu kruži...“
„Jeste, čula sam da je u liftu spopao dve devojčice, zaustavio lift...“
itd.
Dan Svetog Patrika je opšteprihvaćen kao praznik svih Iraca, mada ga slave samo oni katoličke vere. Proslavlja se u znak sećanja na najpoznatijeg Irskog sveca, zaslužnog za preobraćenje lokalnih plemena i prihvatanje hrišćanstva. Nekada religiozna proslava, danas je prilika da se Irci okupe i provesele širom sveta, te da im se priključe svi oni koji bi voleli da budu "Irci na jedan dan".
Tridesete Olimpijske igre polako se sele u istoriju. Još danas i sutra imamo priliku da pratimo sportske događaje, a onda će se istoričari sporta potruditi da sve lepo izanaliziraju i smeste u debele (sada već elektronske) fascikle. Bilo je i biće još herojskih, emotivnih pa i tužnjih i ne lako objašnjivih stvari.
Malo sam brljao po prašnjavim arhivama Interneta ne bi li našao zanimljive a ne tako uobičajene podatke i događaje iz istorije Olimpijskih igara. Evo nekih.
Već više od celog veka na Olimpijskim igrama takmičari se oprobaju u gađanju golubova. Danas se radi o "glinenim golubovima" - parčetu prepečene zemlje koji se rasprši u hiljade delića kad ga pogodi sačmara. Medjutim, na Igrama u Parizu 1900. godine mete su bile pravi živi golubovi! Ostalo je zabeleženo da je pobednik takmičenja Belgijanac leon de Lunden zaslužio zlatnu medalju oborivši svih 300 ptica.
(nadam se da Albicila ne čita ovo, slošiće mu se).
Verujete li u čuda? Verujete li u predskazanja? Verijete li u silazak sa nebesa na ovozemaljski svet?
Milioni i milioni ljudi u svetu ubeđeni su da se to dešava, te da će Bog, Bogorodica, Isus ili neko drugo nedzemaljsko biće sići na Zemlju i pomoći im da prevaziđu slabosti i približe se večnom životu.