Vahidin Musemić u izglednoj šansi i ništaaa... ali opet Musemić dolazi do lopte, udarac i golman brani, lopta se odbija do Musemića koji upućuje snažan udarac lijevom nogom... prečkaa, Musemić ovaj put glavom i opet je promašio jeb'o mu ja mater smotanu!!!
(Mirko Kamenjašević, 2 godine suspenzije)
Komentatori su nezaobilazni deo naše sportske istorije i današnjice. Njihovi glasovi ostaju u ušima kao sastavni deo svih sportski zbivanja. Njihova stručnost pomaže nam da bolje shvatimo šta se događa na borilištu. Njihova revnost pomaže nam da dobijemo sve informacije o događaju koji gledamo. Njihovi gafovi pamte se i ulaze u svakodnevni govor. Njihovi lapsusi deo su posla i prepričavaju se godinama. Ali njihove greške i nestručnost dovode nas do ludila i odluke da promenimo kanal ili ukinemo ton.
Odavno smeram da napišem tekst o Manastiru koji izuzetno volim. Nažalost, najnoviji dogadjaji naterali su me da taj svoj naum učinim brže nego što sam očekivao.
Pre tri dana, neki mediji objavili su vest da je bratstvo Manastira Sveti Arhangeli kod Prizrena u toliko teškoj situaciji da razmišlja da napusti Manastir. Dan kasnije, a evo i danas, vest je bilo moguće naći samo na sajtu Kurira. Volšebno je nestala iz svih drugih medija!
Raspitao sam se na par mesta i shvatio u čemu je stvar: kažnjavaju ih zato što su "Artemijevi". Ne samo da su ih doveli u bezizlaznu situaciju uskraćivanjem koječega (pored sve muke koju ionako imaju pod pritiscima kojima su izloženi), nego je organizovano i zatiranje svake vesti o njihovoj situaciji.
Iz sasvim drugog izvora, saznao sam da sličnu sudbinu deli i Manastir Devič. Sestrinstvo bukvalno gladuje. Prijateljica koja ih je posetila priča da kad su ona i njena majka bile u poseti, videle su da su zalihe hrane bile pri kraju i da monahinje dele dva krompira i jednu papriku za ručak.
Dan Svetog Patrika je opšteprihvaćen kao praznik svih Iraca, mada ga slave samo oni katoličke vere. Proslavlja se u znak sećanja na najpoznatijeg Irskog sveca, zaslužnog za preobraćenje lokalnih plemena i prihvatanje hrišćanstva. Nekada religiozna proslava, danas je prilika da se Irci okupe i provesele širom sveta, te da im se priključe svi oni koji bi voleli da budu "Irci na jedan dan".
Vi koji skijate, zamislite kako bi bilo da se niz padinu spuštate sedeći na jednoj skiji, i to i u slalomu, veleslalomu ili spustu? Ili, da vam neko veže oči a onda ide ispred vas i navodi vas, sve brzinom kojom sada skijate!
Vi koji klizate, zamislite da sedite na klizaljkama i tako se borite sa 6 protivnika po hokejaškom terenu pokušavajući da odbranite svoj gol i ugurate pak u njihov.
Vi, rekreativni skijaši, zamislite da sedeći na jednoj skiji prevaljujete desetak kilometara i pri tome tri puta pucate tako ufalčovani za skiju.
Vas nekolicina koji ste ikada probali da gurate kamen na polju za krling, zamislite da to radite sedeći.
Nimalo jednostavno, zar ne?
Dobro došli u Vankuver na Zimske paraolimpijske igre!
Serija zemljitresa koja je pogodila našu sjajnu i krhku loptu koja se naizgled mirno vrti Svemirom polako se bliži nama. Posle katastrofe nevidjenih razmera koja je pogodila Haiti i mnogo jačeg a srećom manje pogubnog potresa u Čileu, najnoviji sukob tektonskih ploča odneo je juče 51-nu ljudsku žrtvu i napravio priličnu štetu u Istočnoj Turskoj. Pre koji dan, negde sam pročitao da je i Balkan trusno područje, te da se zemljotres (opet) može dogoditi i nama.
Jesmo li spremi za to? Šta bi se desilo kad bi kod nas zatreslo?
Ne želim da paničim, nikada to nisam radio. No, podseti me ovo na nekadađnja moja iskustva sa zemljotresima. Pogotovo na ono što smo mi, skauti, radili a i danas radimo u ovakvim situacijama.
Prijatelji, sahranite me u Isla Negri
Pred morem koje znam, svakim kamenom ugnezdenim u pesku
I sa talasima koje moje izgubljene oči
Neće ponovo videti
Pablo Neruda
Kada nam je naš domaćin, direktor Medjunarodnog skautskog centra Kanderšteg rekao da idemo na svečanu večeru u tropsku baštu u obližnjem Frutigenu, pomislili smo da ga još uvek drži groznica koji je upravo preležao. Ko bi očekivao da na jovanjskom mrazu, u danu kada je napadalo 30 santimetara svežeg snega, na nadmorskoj visini od oko 800 metara, u srcu Alpa, idemo na večeru u tropsku baštu? Toliko mi je to bilo neverovatno, da nisam ni poneo svoj foto aparat. I zažalio sam. Dovitljivi Švajcarci iskoristili su dar prirode da naprave ovo čudo.
Zimske Olimpijske igre, Vankuver, Kanada
Svakako najveći sportski dogadjaj meseca su Zimske olimpijske igre koje se od 12. do 28. februara održavaju u Vankuveru, Kanada. Evo TV programa na Eurosportu za prvi vikend igara:
On je jedan od skauta i skautkinja Leožana, grada na Haitiju teško pogodjenim zemljotresom čiji je epicentar bio u neposrednoj blizini. Grad je uništen - većina stanovnika je izgubila domove ili članove porodice, a sahrane su postale tragično učestala pojava. Ali, bez obzira na njihovu traumu i gubitak, mladi Leožana pohitali su da pomognu sugradjanima.
EDIT: Nove fotografije sa Haitija postavio sam u komentaru ovde
Avganistan, priča druga
Razgovor sa mojom dugogodišnjom prijateljicom, sada nevladinom aktivistkinjom u Kabulu.
Upozoravam da su neki delovi teksta potresni.