Citam danas na podsajtu Zivot, kako se procenjuje da na svetu ima oko 8 miliona dece-robova, a najse ih je u Aziji, preko jednog miliona. Strasno me pogodio ceo tekst, ali sam se onda setila nasih malih Roma po ulicama koji prose ili peru stakla za male pare. Za mene je i to ropstvo, posebno s toga sto dobar deo njih roditelji na neki nacin teraju na taj rad ili rade za nekog treceg koji im na kraju uzme najveci deo tog novca. Cak i oni sto i skupljaju staru hartiju ili metale pa prodaju i od tog izdrzavaju sebe ili porodicu su u polozaju roba, jer dete tog uzrasta ne bi cak ni zakonski smelo
ili mozda jos bolje reci, i bez njega, stigoh ja juce u Holandiju! Nakon svih prepreka i posle presedanjau Minhenu (u povratku ce to biti Frankfurt) dosla sam tamo gde sam zelela i znam, sada cvrsto verujem, da ni jedn boba nije uzalud.
Slikam sve okolo, pa cete opsirniji izvestj sa outovanja i slike dobiti kad se vratim :)
Ovih dana se koleginica i ja spremamo na sluzbeni put u London krajem septembra. Zapitacete se gde smo mi pozurule kad ima jos vise od mesec dana do tada. Ipak verujte, pored silne administracije pitala sam se da li cemo sve i stici pripremiti.
Naime, treba podneti zahtev predpostavljenom, pa on da ga odobri tj potpise. Onda dolazi finasijska procena troskova, rezervisanje avionskih karata, hotela, podnosenje aplikacije za konferenciju na koju idemo, i na kraju treba da se donese resenje kojim nam se odobrava sluzbeni put.
Ono sto je mene zacudilo u celoj prici je to da smo
Oduvek mi je na radnom mestu bilo jako bitno sa kim radim i kakva je atmosfera u kancu. Neko prvo ozbiljno iskustvo u tome (posto sve moje aktivnosti u NVO ne racunam kao rad vec kao nesto sto je deo mene) sam imala u sudu kada sam dosla kao pripravnik.
Svaki sudski pripravnik mora da prodje u dve godine bar vecinu odelenja ako ne sva. Pocinje se naravno od pisarnice. Tu nas je bilo jako puno, zagusljivo, galama, ali i veselo. Smejali smo se cak i pevali. Medjutim, to je potrajalo samo nedelju dana, a onda je doslo na red da idem kod sudije. Dobila sam vrlo strucnu ali opasnu sudiju,
[i]Evo malo pojasnjenja necega sto je deo mog misljenja i ono za sta se zalazem. Tekst sam koristila iz materijala Udruzenja studenata sa hendikepom, ciji sam clan i aktivista skoro od samog osnivanja. Puno sam naucila uz njih o sebi i drugima. Nadam se da ce i drugim ovo biti od koristi. Ako nesto nije jasno, slobodno pitajte ;)[/i]
Udruženje studenta sa hendikepom se zalaže za primenu socijalnog modela koji hendikep i položaj osoba sa hendikepom posmatra kroz društvene okvire. Prema socijalnom modelu, osoba sa hendikepom se definiše kao neko ko nema mogućnost funkcionisanja