Juce sam slagala ormar. Moram da priznam da to nije nesto sto bas cesto radim, vise sam sklona principu: otvori-izvuci sto ti treba-ostavi sto imas-zatvori.
Medjutim, kad sve vec ode predaleko, osmelim se na operaciju "zavedi reda u ormaru". Ipak, ono o cemu zelim da vam pisem nije koliko cesto slazete ormar vec sasvim nesto drugo. Naime, dok sam slagala komad po komad odece, kroz glavu su mi prolazile misli. Ma kakve misli, cele price. Svaki komad je imao neku svoju istoriju. Kad i gde sam to kupila, ili sam ga dobila, pa od koga sam dobila, kojim povodom i tako redom. Setim se prilika u kojima sam nesto nosila, i svega sto se tada desilo.
Ova zima ima neke cudne obicaje. Nalaze svima da se zatvore u svoje kuce i stanove, a da izlaze samo ako je bas neophodno. Ako neko slucajno prekrsi ovu zapovest, stize ga kazna. Od promrzlog nosa, do ozbiljnih bolesti. Kao da smo ukleti. Nocu se pretnja pojacava. Ni oni sto moraju ne usude se prekrsiti zakletvu. Pitam se samo dokle ce?
Vec danima ne idem ni na posao. Ulenjila sam se totalno. Imala bih sta raditi i u kuci: pisati seminarski, koji do duse poceh pa zapeh, vezbati svedski, da ne bacam pare uzalud na kurs, srediti malo detaljnije kucu, pocece mi nicati trava iz prasine, i jos puno toga… ali neda mi se!
Nikada mi taj ponedeljak nesto nije bio moj dan. Svaku nedelju vece sam legala sa mislima "Joj sutra je ponedeljak". Nisam kukalo i nisam mrzovolja, ali kako bi bilo lepo recimo da se ponedeljak praznuje. Zamislite da ne morate na posao, u skolu, u bolnicu ili gde vec jer je ponedeljak neradni dan... Onda bi utorkom taman onako bas odmorni pocinjali raditi i petak bi stizao dok trepnes! Ovako, dodje ponedeljak, pa jedva cekas petak, onda ti vikend brze prodje negoli dodje i tako "Jovo na novo"...
Evo posvecujem jedan pesmuljak ponedeljku:
Ponedeljkom mi svako kriv
ponedeljak
Jedna prica za laku noc svim nasim klincima
Jednog majskog jutra visoko na nebu letela su dva oblaka. Okupani sunčevim zracima lagano su klizili nebom, jedan putujući sa severa, a drugi sa juga.
Severni oblak je bio veliki, siv i namrgođeni deka, koji je od težine kišnih kapi sporo jezdio svojom stranom neba, potpuno sam. Drugi oblaci su ga se plašili, a kružila je priča da su ga zvezde jedne noći videle kako je uz tresak i munje pojeo par oblačića koji su se usudili da mu priđu. Kada bi zagrmeo,
Vec odavno zelim autorsko ovlascenje na ovom blogu, imam potrebu toliko toga da vam kazem, i konacno mi je zelja ispunjena. Ni sama nisam sigurna od kad mi je ova opcija dostupna, ali evo danas pogledam sta ima novo, i bacim pogled na korisnicke opcije, i kad me nije strefio slog kad sam videla opciju "napisi novi tekst" :)
Sve u svemu, ovih dana sam jako hepi! Prekjuce mi se rodila kumica, a danas mi je njena mama Kuma poslala sliku zamotuljka kome samo viri glava i rupica na bradi. Kako neobicno i slatko to izgleda na bebicama. Pocinje da mi se budi majcinski instikt, nadam se
Holandija me na prvi pogled opcinila. U stvari, na drugi, jer sam dosla nocu, pa sam malo sta mogla tad da vidim, ali sam sutradan vec posla na turneju.
Posle svih problema koje sam imala oko kupovinem karte, bila sam mnogo zadovoljna sto sam letela Lufthansom a ne JA(D)T-om jer se kvalitet njihovih usluga kao ni ljubaznost ne moze ni meriti. Posle presedanja u Minhenu, sletela sam na svoju konacnu destinaciju Dizeldorf, gde su me cekali moji prijatelji, i jedreci autoputem za tili cas smo stigli u Holandiju tj. grad
"Predrasude su vrsta stavova koji se ne zasnivaju na validnom iskustvu niti na racionalnim argumentima. Predrasude su tendenciozne generalizacije, afektivno opterećene i veoma otporne na promenu."- iz Vikipedije
Postoji puno predrasuda medju ljudima. Sto se pojedine grupe ljudi vise razlikuju nekom svojom osobinom od vecine, i sto je ta razlika vdljivija, predrasude su vece. Mislim da su iz tog razloga predrasude prema osobama sa hendikepom (OSH) jedne od najrasprostranjenijih.
Medjutim i tu postoji "vise vrsta" predrasuda: Predrasude