Searchin' my soul-Vonda Shepard I've been down this road walkin' the line
That's painted by pride
And I have made mistakes in my life
That I just can't hide
Oh I believe I am ready for what love has to bring
Got myself together, now I'm ready to sing
I've been searchin' my soul tonight
I know there's so much more to life
Now I know I can shine a light
To find my way back home
One by one, the chains around me unwind
Every day now I feel
Juce sam slagala ormar. Moram da priznam da to nije nesto sto bas cesto radim, vise sam sklona principu: otvori-izvuci sto ti treba-ostavi sto imas-zatvori.
Medjutim, kad sve vec ode predaleko, osmelim se na operaciju "zavedi reda u ormaru". Ipak, ono o cemu zelim da vam pisem nije koliko cesto slazete ormar vec sasvim nesto drugo. Naime, dok sam slagala komad po komad odece, kroz glavu su mi prolazile misli. Ma kakve misli, cele price. Svaki komad je imao neku svoju istoriju. Kad i gde sam to kupila, ili sam ga dobila, pa od koga sam dobila, kojim povodom i tako redom. Setim se prilika u kojima sam nesto nosila, i svega sto se tada desilo.
Citajuci blogove, posmatrajuci novinske i ostale medijske teze i izvestaje, muceci muke naseg drustva i globalnih briga, mislim da smo zaboravili sami na sebe. Ne kazem, ne mozemo niti trebamo ostati ravnodusni na sve ono sto nas okruzuje pa samim tim i utice na nase zivote, ali u svemu tome zaboravljamo na sopstvene potrebe i zelje.
Kada ste recimo poslednji put zadovoljili svoj hedonizam, potpuno "praznog" mozga? Da li se secate kada ste zadnji put usli u radnju i kupili sebi neku stvarcicu samo zato sto vam se neodoljivo dopala, ne razmisljajuci koliko
Ova zima ima neke cudne obicaje. Nalaze svima da se zatvore u svoje kuce i stanove, a da izlaze samo ako je bas neophodno. Ako neko slucajno prekrsi ovu zapovest, stize ga kazna. Od promrzlog nosa, do ozbiljnih bolesti. Kao da smo ukleti. Nocu se pretnja pojacava. Ni oni sto moraju ne usude se prekrsiti zakletvu. Pitam se samo dokle ce?
Vec danima ne idem ni na posao. Ulenjila sam se totalno. Imala bih sta raditi i u kuci: pisati seminarski, koji do duse poceh pa zapeh, vezbati svedski, da ne bacam pare uzalud na kurs, srediti malo detaljnije kucu, pocece mi nicati trava iz prasine, i jos puno toga… ali neda mi se!
Pored pametnih zgrada za one sa dubokim dzepom sto imaju da plate taj konfor (mada tu nesto ekstra pametno i ne videh) evo i nekih pametnih pomagala koja i te kako uticu na stvaran kvalitet zivota mnogih od nas.
Ova vest me jako obradovala, moracu obici sajam pomagala, pa cu svoje vidjenje izneti u nekom od skorih tekstova na blogu.
Vec odavno zelim autorsko ovlascenje na ovom blogu, imam potrebu toliko toga da vam kazem, i konacno mi je zelja ispunjena. Ni sama nisam sigurna od kad mi je ova opcija dostupna, ali evo danas pogledam sta ima novo, i bacim pogled na korisnicke opcije, i kad me nije strefio slog kad sam videla opciju "napisi novi tekst" :)
Sve u svemu, ovih dana sam jako hepi! Prekjuce mi se rodila kumica, a danas mi je njena mama Kuma poslala sliku zamotuljka kome samo viri glava i rupica na bradi. Kako neobicno i slatko to izgleda na bebicama. Pocinje da mi se budi majcinski instikt, nadam se
Kada sam bila klinka, najveci biser, bar po slobodnoj proceni mojih ukucana, mi je bio kad sam rekla "Jao sto bi volela da imam puno para, ja bi samo trosila" .
Kreditne kartice su stvarno cudo. I kad vise nemate ni dinara, vi i dalje mozete da trosite, pa dokle dogurate. I kad ste u minusu vi ste dakle u plusu!
Kada su meni odobrili minus u visini plate, ja sam prva dva meseca striktno pazila koliko trosim, da mi nebi banka ne daj Boze uzela svoju kamatu od 2,5%. Medjutim, kako je pala Vlada i doslo do promene imena Ministarstva gde sam radila, kasnila je i plata. Sta cu, kud
Pored vec pomenute kumice i pisanja na ovom blogu, ovo leto mi je donelo bas mnogo novih stvari. Novi posao i mali pomak u toj hijerarhiji, na gore naravno ;) novi stan tj. iselila sam se konacno iz zloupotrebljavane sobe studentskog doma i iznajmila poprilicno pristojnu i povoljnu garsonjeru, guram lagano moje politicke ambicije pa dobih i prvu funkciju, imam par novih prijatelja "u trendu" te konacno imam musko za opustene izlaske. Jedino sto stagnira je emotivni iliti intimni zivot. Rasterala sam i ono malo ljubavnika sto je imalo zivaca da se bakce sa mnom. Jos mi se samo nabacuju