izmiče klasifikacijama.
definitivno ne pripada. nikome osim sebi.
i o tome piše. o nepripadanju.
Dragi moji,
secate se one akcije pokrenute na ZS blogu, pre par meseci?
Imam zadovoljstvo da vas obavestim da smo, svi zajedno
uspeli u onome sto smo naumili.
Nije mnogo, ali ruka je pruzena i prihvacena.
Ljudi sa foruma Tuzlarije su pomogli mnogo, mnogo...
Pogledajte. Ovaj tekst je pisala malena:
ja sam loša majka.
( tako bi u sličnoj situaciji rekla moja
prijateljica brvr)
ili logična posledica dugogodišnje osvete loših đaka?
ovako izgleda najsavremenija laboratorija za fiziku, hemiju biologiju i biomedicinu
u ovom delu evrope. prazno.
gost autor: jelena veljković stark,
moja fb prijateljica
Ko plaća narodne poslanike?
U čijoj su službi narodni poslanici?
Zašto su im dati mandati?
Ko da govori u ime naroda, ako ne narodni poslanik?
Ko može nešto da promeni ako ne narodni poslanik svojim izjašnjavanjem u Narodnoj skupstini?
Rade li narodni poslanici svoj posao?
Rade li ono za sta su plaćeni?
Govore li u naše ime za skupštinskom govornicom, u svoje ili u ime svoje stranke, ili i u ime svog vođe?
Glasaju li narodni poslanici zakone koji su dobri za gradjane?
Da li su izglasali zakon koji nas štiti? Ili zakon koji je na štetu većine?
šta su preduzeli narodni poslanici da opravdaju poverenje i da budu predstavnici gradjana?
Da li su izglasali #Zojinzakon?
Da li su izglasali #Tijaninzakon?
tekst je pisao Ludvig, po drugi put o Federeru...
sve je igra. mislim.
kažu da je danas ispisana nedostajuća stranica jedne igre.
a moj osećaj kaže da je on tu igru doveo do savršenstva. bukvalno.
stoga se samo čekalo da tu zaturenu stranicu pronađu da bi priča o igri bila kompletna.
lakoća.
elegancija.
čitav roman u načinu na
da, da.
retki su razumeli dada,
ali ipak jesu.
on je pomerao granice...
sobom.
neuporedivo sjajan slikar.
znam da je sreo
milosrdnog utešitelja. ako ga ima.
Hvala internetu.
I mom čedu.
Čuli se skajpom, neki dan....
I pitam ja: šta slušaš ?
A on kaže: Klausa Nomija...znaš, radio je i sa
Bowiem...
Ponovim Klaus Nomi?
Poče da mi se razgrće neka magla u glavi.
On kaže da, taj....
I vrati me....
Klaus Nomi je nešto posebno.
Rodio se kao Klaus Sperber 1944, u Bavarskoj.
Otac mu je poginuo u ratu, majka i on su bili sami.
Tokom šezdesetih radio je
inspirisana poslednjim
milutinovim blogom, edi - va ima ideju:
gost autor:
pingvin, kadkad poludi:
( posvetio margariti)
Nekada davno, u jednoj dalekoj zamlji, nalazilo se jedno magično kraljevstvo. U tom kraljevstvu su svi bili srećni, jer je kralj bio veoma mudar i blagonaklon. Kraljevstvo je bilo bogato, stanovnici su bili radosni. Ali niko zapravo nije znao da se, brižljivo sakriven, pored kralja nalazila njegova desna ruka – jedan stari promućurni čarobnjak, koji je pomagao kralju pri donošenju najtežih odluka.
Jednog