nisam slušala radio.
uvek sam volela da sebi puštam životni saundtrek:)
jedini izuzetak su godine studija kada je bilo komplikovano
nositi opremu i nosače zvuka po podstanarskim sobama.
meni je rodik bio nesimpatičan, nisam volela njegov dvodimenzionalni tenis,
ali sam poštovala ogromnu volju, duh i prisustvo na terenu,
težak rad, i posvećenost.
da ne pričam o harizmi koju je nosio van terena.
Fernando Gonzalez
sjajan forhend, ogromna harizma,
volela ga je i publika i igrači. sjajan lik.
u kraljevstvu erindol, na veliki praznik beltejn, kada se sreću
svetlost i tama, vile imaju posebnu moć.
za samo par nedelja će početi
nova teniska sezona. bio bi red da se oprostimo ko ljudi
sa onima koji su ove godine odlučili da napuste
profesionalni tenis.
za mene je 2013. bila kao saobraćaj u beogradu:
kreni, stani: crkni.
jedva sam joj dočekala kraj.
ja sam, kao i svi ljudi vaspitavana da verujem u godišnje cikluse
i nadam se da će sledeće godine biti bolje.
u vezi sa sopstvenim životom nemam osnova za uverenje iz naslova,
a što se tenisa tiče, mislim da imam:)
pored toga što je najprestižniji, najtradicionalniji i najglamurozniji
vimbldon je uvek i najneizvesniji grenslem u teniskoj sezoni.
a, ako joj to sa svetom ne pođe za rukom,
mene spašava sigurno.