Slikajući samu sebe kakva će tek biti, Olja je demonstrirala ne samo svoju vizuelnu fantaziju i svoju estetičnu prekogniciju, no i vlastitu moć da se razvoj ćelija, rast njenog sopstvenog tkiva, njeno privatno, fizičko lice u tolikoj meri podredi unutrašnjem diktatu i ambicijama njene prevelike duhovnosti.
Biće dobro. Znam.
Ona je dama i borac. Moja majka.
Kaplje infuzija u levu ruku,
ja spuštam mini plazmu, jednu sa čokoladom
jednu bez, mleko 1,6%,
i par ružičastih čaša na...nešto.
Na tome stoji špric.
Idi ti kući sada, ovo će da traje,
a treba da vidim šta Teofil kaže...
Ušla je juče u moju sobu i rekla:
E, ja ne vidim na levo oko. Sa osmehom.
Ja sam prsla u smeh...mislila sam da je smislila nešto.
pa onda:
Ljudi koji se bave umetnošću ne mogu drugačije,
to je jače od njih...
I znaju da je to zrno talenta samo mogućnost,
znaju da moraju mnogo da uče,
da rade, da ulažu u sebe. I u ono čime se bave.
Da bi njihovo stvaralaštvo bilo prepoznato
kao autentično i originalno
trebalo bi da odslikava duh vremena u kome je nastalo,
da u nama, koji uživamo u njihovoj umetnosti,
probude onaj neuhvatljivi osećaj prepoznavanja
slike sveta koja već postoji negde unutra...
nekad u glavi, a ponekad i u srcu...
svi znate da volim goth, industrial, darkwave..
pričala sam vam kakav šok sam doživela kada sam čula bauhaus
prvi put. ma, muzika stvorena za mene i nikog:)
tamna, pomalo otudjena, introspektivni tekstovi
eksperimenti tu, u obzir uzete sve tehničke novotarije,
nasledjeno se poštovalo dosledno, ismevalo
pomalo. elektronsko, intenzivno, emotivno.
a na distanci.
tekst je pisao Ludvig, po drugi put o Federeru...
sve je igra. mislim.
kažu da je danas ispisana nedostajuća stranica jedne igre.
a moj osećaj kaže da je on tu igru doveo do savršenstva. bukvalno.
stoga se samo čekalo da tu zaturenu stranicu pronađu da bi priča o igri bila kompletna.
lakoća.
elegancija.
čitav roman u načinu na
El volite Igi Popa?
Ja ga zaista poštujem. Dosta stvari volim da čujem.
Mislim da je mnogima bio uzor. Mislim da je većinom
iskreno mislio ono što je svirao.
Mislim da jeste najznačajnija figura proto panka.
Hell with Sex Pistols!
Kada neko ima 62, I takvu karijeru,
sve mu se može...pa i da izda onakav album kao što su
The Stoogies izdali pre oko godinu dana...ne pravim pitanje...
Nešto mi vreme izmiče...neobjašnjivo.
Već nedelju dana je prošlo, a nikako da objavim ovaj blog.
A bilo je zaista zanimljivo...
Moja sestra od ujaka zivi malo u Čikagu, malo u Kragujevcu.
Nedavno se vratila iz US, i baš sam jedva dočekala da je vidim...
Ovi praznici su bili prava prilika za to...
Ali:
Ona voli da se bavi raznim stvarima
kao što je ikonopisanje, slikanje na staklu,
izrada tiffany vitraža...i tako dalje...
Bila je pozvana na hepening