Primer su, da se podseti od pre neku godinu, platani na Bulevaru kralja Aleksandra, posečeni i zamenjeni stabljičicama sa atestom gde je latinsko ime odgovaralo izvornoj biljci, mada se to nije moglo uočiti gledanjem. Bilo je otpora i negodovanja stručne i laičke javnosti, građani su protestvovali zbog bitne promene ambijenta Bulevara a onda je prilježnim delanjem medija narod ubeđen da su stabljičice super i da Bulevar sada divno izgleda i da je stariji i lepši a ima i gde da se parkira. Dakle, građani podlegoše manipulaciji gradskih dužnosnika, možda i nisu promenili mišljenje ali pristajanje na novi lik Bulevara im je, nažalost, bilo jednostavnije rešenje.
ARHIPELAG je objavio DNEVNIK JEDNOG GRAĐANINA i sledi reč o knjizi koju reče LJUBOMIR ŽIVKOV ...
OKUPACIJA U HILJADU SLIKA
Pomisliš, umoran, da su svi tankoćutni ljudi zaćutali kao Andrej Rubljov, da su svi odvratili pogled od okupiranih, upropašćenih, srušenih ili unakaženih delova Beograda, kad, nadleće prestonicu duh, da kažemo
Šta je javni interes posebno u urbanizmu, u urbanoj matrici ali i van gradske strukture, negde u pejsažu? To je kada ima stvar koja se tiče svih ljudi u gradu ili na planini a obuhvata sve što je bitno za njihov opstanak, život i funkcionisanje uobičajenih a neophodnih rutina. To je Infrastruktura, zelenilo, ulice i trgovi, javne zgrade poput škola, dečijih ustanova, zdravstvenih ustanova, spomenika kulture i istorijskih utočišta gde se prošlost i dotadanje stvaralaštvo naroda čuva a ne treba zanemariti ni one zgrade gde se događa kultura a treba da je dostupna svima.
Naravno uvek postoji neki nenaglašeni ali prisutni konflikt između različitih viđenja, bilo da se radi o potrebama, moći i kapacitetu ljudi da razumeju šta je preče i da se usaglase, stvarajući savremenost koja im je potrebna ali i da poštuju ono stvoreno pre njih. Onda treba da je država sa svojim zakonima prisutna i obavezna da usaglašava nesaglasije među građanima ali i nerazumevanje i oprečna mišljenja građana i vlastonosaca i neprekidno upozorava na značaj javnog interesa kako bi grad opstao. Ali, dali je baš tako ovde, u ovom gradu, Beogradu i zemlji Srbiji.
Nove potrebe, uglavnom nametnute kako bi industrija, trgovina bile zadovoljene i realizovale svoj interese, ima tu i uloge vlasti putem ograničavanja građanima javni iskaz, u želji da potčine građane i obezbede mogućnost poptune nadmoći u odlučivanju o svemu, čak i načinu života, školovanju, lečenju, zabavi. Sve je to proizašlo iz potrebe da vlast i njima saglasni nosioci tih aktivnosti budu u mogućnosti da zamisli svoje realizuju. I tako je bilo i traje, građani se prave, stvaraju, ukalupljuju u norme kazane od vlasti i kapitala, od onih koji su sve uzuse sebi prilagodili i čine sve da njih, građane, potpuno potčine. Za njihov opstanak potreban im je uzoran građanin spreman da sledi takav način, da bespogovorno prihvati ponudu koju i ne može da odbije.