Kradem Mirelinu ideju ali znam da se ona neće naljutiti na mene.
Iz obilja Zen priča i priča o Zenu, nudim vam nekoliko, koje su srcu, duši i umu mojem drage:
ŠOLJA ČAJA
Nan-ina, japanskog učitelja Zena u periodu Meiđi (razdoblje tz prosvetiteljstva), posetio je jednog dana neki profesor univerziteta koji je želeo da se kod njega raspita o Zenu.
Nan-in je poslužio čaj. Napunivši šolju svom gostu, nastavio je da sipa.
trebalo govnjivom metlom počistiti. Izreka dugo egzistira u ovom narodu i malo, malo, se čuje glasno izgovorena na ulici, u kafani, autobusu, tramvaju, na pijaci, selu, gradu... I šta biva? Izreka se i dalje izgovara, ali niko nije spreman da se dohvati navedene govnjive metle a kamo li da je upotrebi! Bojazan postoji, počistiti govnjivom metlom, u ne previše zamumuljenom prenosnom smislu, znači
Lako se može videti i uočiti iz mojih pisanija da imam običaj da neretko koristim citate. Montenj kaže: Jer ja puštam druge da kažu ono što ja ne umem tako dobro da kažem, katkad iz nedostatka reči, katkad iz nedostatka razumevanja.
Naslov je parafraza naslova fimova Kšištofa Kišlovskog: Kratak film o ubijanju, Kratak film o ljubavi. Možda nije značajno ali da ipak pomenem.
Lete u istom avionu, Slovenac, Hrvat, Srbin, Bošnjak, Crnogorac, Albanac/Šiptar i Makedonac. Ni jedan od njih nema padobran. Ćute. Odjednom opaze da se zapalio levi motor!
Да ли се ја варам, да ли сам у заблуди ако мислим да је Бог по дефиницији праведан, да је Бог правде?! Бог је љубав, Бог је свестворитељ, па како може бити другачији него праведан, Бог правде?
najboji navalni red na svetu svih vremena a i ubuduće!
Garinča, Didi, Pele, Vava, Zagalo!
Halo belci, š'a ima? Ne prija vam ova vrućina i ovoliko sunce, a? Temperatura preko 35 stepeni u hladnom hladu? Znoj lije, sve na vama mokro do gaća, ne pomažu ni klime, ni ventilatori. Napravite promaju, pootvarate sve prozore i vrata i šta biva?
I'm just poor boy, nobody loves me....Lažem kao pas! Kao pas?! Opće je poznato da psi ne lažu, pogledajte ih u oči i namah ćete se uveriti u to. Dakle, lažem ja kao ja, kao čovek. A zašto lažem? Odnekud mi u moždanu svesnost dolepršale reči i melodija i nikako da ih se rešim! Izgovorim ih na glas ne bih li ih razvejao na sve četiri, svih osam strana sveta ali niš! Pored mene na stepenicama Utopije-Trećeg Beograda sede moja žena, Anica i Nina. Nina me ču pa se grohotom (ženskim) nasmeja od srca.
Noć me je stigla u ......Srbiji, moj Preradoviću! Da me je noć stigla, ni po jada, nego mrkli mrak, tmuša, prstpredokomnevidiš, crnilo da crnje ne može biti (a može!), ponor pakla domaće proizvodnje, koji ne samo da preti nego dela i rabotuje.... I da je jedna noć! Ili dan. Preživelo bi se, preduralo. Ali ovo sestro, brate, rode, traje i ne vidi i ne nazire mu se kraj!
Ono što bi ga porazilo, kad bi se toga setio, bila je promenljivost ljudske sreće........ Sreća ljudska bila je tako nestalna. Ljudi su gubili sreću, kao prosjaci, kad ih psi povijaju, torbu.
Kao i svako veče od nekog vremena, noću bi se sećao svoje žene, koju je sahranio. Tek sad , u sećanju, on je razumeo, koliko ga je to ljudsko biće volelo.