Odmah na početku da razjasnimo, burek je burek i filovan je mesom!
Sve ostalo su pite. Iako u pekarama i bureGdžinicama zemlje Srbije možete pazariti burek s mesom, burek sa sirom, burek sa zeljem i sirom, prazan burek, burek s krompirom, burek s kupusom...u bivšoj nam bratsvojedinstvenoj Republici Bosni i Hercegovini, s naglaskom na Bosnu, još uže, u Sarajevu, u brk bi vam se nasmejali, sprdali se s vama ili možete dobili po labrnji, jer se sprdate s njima, ako i kad biste zatražili, da ne idemo dalje, burek sa sirom! Najučtiviji bi vam rekli: To ti je bolan sirnica!
A pre svega odsad pa nadalje usvojiti pretpostavku da ono što je izgovoreno i ono što se čuje potiče iz istog izvora i u tom cilju odoleti iskušenju sumnje u mogućnost izvođenja bilo kakve pretpostavke.
Odbaciti jednom zasvagda, kao i analogiju sa uobičajenim prokletstvom, svaku pomisao na početak i kraj.
Sa veseljem i radošću vam predstavljam svoju drugaricu Jasminu Stijović, pesmama koje sam odabrah iz njene knjige LJUDIMA ISTOČNOG NEBA.
Juče zajedno besmo u KCB na promociji TISE, časopisa za književnost i umetnost iz Bečeja, u kojem se našao i moj tekst GENOCIDAN NAROD koji je inspirisala baš ona, Jasmina. Zateče se tu i AlexDunja pa posle uz kafu kod Ruskog Cara, iznedri se predlog koji evo sprovodim u delo.
Nema ništa teže na ovom svetu od pravljenja rang listi! Verovatno ni bezumnije. Naravno da tu ne mislim na svakodnevno zasipanje raznoraznim rang listama u dijapazonu od najsisatije pevaljke, kraljice splavova, velikobratskih farmi, prvog glasa Srbije, elitnih spisateljica, mrsomudljivih osoba koje se ne skidaju s TeVeja, razvoda i udadbi/ženidbi tz slavnih ličnosti, prodavačica/prodavaca magle, sve do ozvaničenih i zakonom zaštićenih krimosa i njihovih patrona političara a sve objavljivano u tz žuto-smeđe-prolivastoj štampi i na malom ekranu.
Ako mu bude doprlo do ušiju, što bi rekla Šeherezada, da parafraziram naslov njegovog romana, da čak izostavljm sedam slova, Svetislav Basara može da reaguje kako god hoće i želi. Ako bude smatrao da je povređena njegova intelektualna svojina (nekad se to zvalo: autorska prava) i tuži me za povredu iste, priznaću da sam (nepotpuni) naslov njegovog romana, iskoristio
Postoji tvrda, postoji meka stolica, srednje meka, vrlo tvrda, nezamislivo tvrda, neverovatno meka, postoje rođake stolica, fotelje a i one mogu biti tvrde, meke, udobne, opuštajuće, fotelje dremalice, neudobne sa malim tvrdim naslonom, metalne, plastične stolice i fotelje u Domovima zdravlja, postoje sedišta, takođe u rodu sa stolicama, u tramvajima, gradskim autobusima i trolejbusima, međugradskim autobusima, vozovima, avionima, helikopterima, sedišta
A bogami i vrloveoma eksplicitne ali o takvim nešto kasnije.
U prošlom tekstu na Margitino: Idi u tri peršuna, odgovorih da sam otišao u celer s Katom. OndaK krenuše asocijacije i prisećanja. Najpre baš Kata i celer:
Ajde Kato, ajde zlato, ajde sa mnom celer brati.
Pisao je već o njemu, pominjao je đeda strica Milića Petrovića u nekom od tekstova. Kao devetogodišnjak, provodeći letnji raspust na selu, zatekao ga je jednom kako u nadgrobnu kamenu ploču, koju je namenio babi i sebi, urezuje slova. Pozdravio ga je i znatiželjno se približio da vidi šta to radi. Đed je upravo dletom i čekićem oblikovao poslednje slovo. Natpis je glasio: Oj starosti čovečija nakazo! Zašto si to napisao,
Одломци из Булгаковљевог писма влади СССР од 28.марта 1930 године.
•1. Обраћам се влади СССР овим писмом. Пошто су сва моја дела била забрањена, међу многим грађанима који су ме познавали као писца, почеле су да круже гласине које ми дају савет:
Letu štuke, letu avijoni,
Da poruše ciganski domovi....
Svaki dan se tramvajem vozim iz Blokova u Šest kaplara ili u grad i prolazim pored sklepanog, improvizovanog u zavisnosti od mašte i materijala koji može da se sakupi na đubrištima, cigansko/romskog naselja tik do Miškovićevog Belvilla. I juče mi u glavi zazvoni gore navedena strofa. Nisam siguran ali mi se čini da je to svojevremeno spevao Brana Crnčević za onaj trio koji je između ostalog pevao o Otu i Motu: