Imađah onda dvadesetjednu godinu, bio sam druga godina Prava i na pamet mi nije padalo davanje krvi. Provodio sam se sa drugarima kako god smo znali i mogli. Grgeč nam je bio polazna i dolazna stanica. Naravno da se nalazilo vremena i za devojke! Pre predavanja, sedeli smo u holu i merkali devojke. I jednom baš u sred merkanja, prišao nam je kolega sa kojim se nismo družili ali smo ga znali. Rekao je da mu je sestra stradala u saobraćajnom udesu, u teškoj je situaciji, biće operisana ali je potrebno mnogo krvi. Pitao nas je, Gašu, Budu, Pecu i mene, da li bismo dali krv za
Urna Nikole Tesle se premešta u Hram Svetog Save
Tanjug | 28. 02. 2014. - 14:58h
Beograd - Posmrtni ostaci naučnika Nikole Tesle biće premešteni iz muzeja posvećenog tom velikanu u Beogradu u portu Hrama Svetog Save, gde će mu biti podignut i spomenik, predviđeno je Sporazumom koji je danas potpisan u Patrijaršiji SPC.
Sporazum su potpisali partijarh srpski Irinej, ministarka energetike Zorana Mijhajlović ispred Vlade Srbije i predsednik Privremenog organa Beograda Siniša Mali.
Partijarh je, nakon potpisivanja sporazuma, rekao da
Sam, potpuno sam u svojoj pustinji. Oko njega u nedogled. SAM! Da li hoda, korača? Ne zna. Da li razmišlja? Da. O čemu? Ne zna. Misli se kovitlaju bez konca i kraja, nepovezane, nijedna se ne zadržava ni delić sekunde, odlaze ne zaustavljajući se, samo odlepršaju i kao da ih nije ni bilo. Već ga zatrpavaju nove, nove, nove ali i one traju tek tren. Bacio je pogled metar, dva ispred sebe. NIŠTA. Nema peska, nema ničega, pustoš dokle god oko dopire na svih dvesta sedamdeset strana. Počinje da shvata, nije on u pustinji, pustinja je u njemu! Uz ogroman napor volje uspeo je da zadrži
General, tako me zvao. Dve godine sam bio mlađi od njega a onda je to bila ohohoj razlika. Tih šest solitera, ubrzo nazvanih Šest kaplara, iznikli su, čini se preko noći. Oni sa Starog Sajmišta gledali su nas sa zavišću. Oficirska deca, dobro obučena, idu u gimnazije i na fakultete... a oni, žive u barakama koje su ostale od logora i u straćarama koje su njihovi očevi i majke podigli iza Savskog nasipa. Bili su kivni na nas, iako je to bilo
U svakom muškarcu dublje ili pliće, čuči praiskonski lovac. U detinjstvu naš prapredak vrlo često preuzima potpunu kontrolu nad nama još neformiranim i njemu podložnim.
Prvu praćku sam sebi napravio kad sam imao sedam godina. Prilično nevešto od grane isečena i odeljana raklja, gumu mi je, od stare gume za bicikl, dao moj drugar Vojkan a za kožu u koju se smešta kamen za gađanje, iskoristio sam krišom makazama izrezan jezik ćaletovih
Hrist je pored etičkomoralnosocijalnih poruka prevashodno insistirao na ljubavi! Recimo, ljubi drugog kao samog sebe. Ne nameravam da se dalje bavim ovim jer je čovečanstvo, verujuće i neverujuće, učinilo sve što je moglo da u ime Hristove ljubavi potamani milione i milione nekih drugih.
Šta je to ljubav? Kao i na bilo koje pitanje i na ovo se može odgovoriti na milijarde načina. Hajde da ostavimo po strani ljubav prema roditeljima, sestrama, braći, prijateljima, psima, mačkama, papagajima i ostalim kućnim ljubimcima i da se fokusiramo na ljubav žene i muškarca.
Astal – Tiš
Riba – Fiš
Koža – Leder
Pero – Feder
Ovo je jedino što sam zapamtio od nemačkog jezika koji je moja majka Radmila uz francuski, pokušavala da udene u moju tintaru kao malom, pre polaska u školu a bogami i kasnije. To neodoljivo podseća na ono Nušićevo iz Autobiografije:
Kvadrat nad
Na 4 septemvri 1946 godina vo 12 časot sum roden vo Strumica, Makedonija vo porodilište Karpoš (u izvodu iz matične knjige rođenih, piše Rodilen dom Karpoš). Kao što je opće poznato, Makedonija je tu negde skoro promenila ime u Severna Makedonija. Kako god bilo, ispada da sam rođen u inostranstvu. Podatak da je to bila jedna od republika jedinstvene države Jugoslavije, odavno je okačen mačku o rep.
Žena i ja smo više puta letovali u Grčkoj. Kada bismo išli avionom nije bilo problema ali dva, tri puta kada smo putovali kombijem, na granici kada bih
Moram odmah na početku da ti kažem da mi se jebe za poklone iz tvog džaka, nemam dimnjak pa ne znam kako bi se ufurao u ovo malo ateljea u kojem živim sa milom mi porodicom ali pišem ti kao čovek čoveku, s namerom da te upozorim na neke bitne stvari. Možda se i začudiš što se u ovim svojim godinama obraćam tebi, za mene nepostojećem i odavno iščezlom i zaturenom u mom najdaljem detinjstvu ali šta je tu je!
Kao prvo, jesi li ti Deda Mraz ili
Bez kafe ne mogu! Život ne mogu da zamislim bez kafe! A ne bih smeo ni gutljaj da popijem! Upravo sam se vratio iz KBC Srbije, bio posle skoro godinu i po dana kod kardiologa, prošle nedelje odradio biohemiju, znate ono: Vađenje krvi i čašica jutarnje pišaćke, pardon urina, pa onda analiza i rezultati.
Kardiogram čist k'o suza, pritisak 120 sa 80, kardiolog Branko čita rezultate analize krvi i mokraće, kaže: Momački! Ni traga trigliceridima i holesterolu, šećera