Zima, Zima e pa šta je, ako j' Zima nije lav,
Zima, Zima pa neka je, ne boji se ko je zdrav.
Ma šta mi napriča dobri i pošteni Zmaju! Više bih voleo da po užarenoj Africi jurcam ispred izgladnelih lavova, nego da i jedan zimski dan proživim ovde i sada, bez obzira na zdravlje. I kakvo to zdravlje moram/trebam da imam da bih u BGD preživeo Zimu? Pazi sad! Pre samo pet dana je bilo - 5 a danas (23.decembar) si mogao komotno da se sunčaš na + 17, 18 stepeni poštovanog gospodina Celzijusa! Čelične armature to jedva preguravaju a šta je
A bogami i vrloveoma eksplicitne ali o takvim nešto kasnije.
U prošlom tekstu na Margitino: Idi u tri peršuna, odgovorih da sam otišao u celer s Katom. OndaK krenuše asocijacije i prisećanja. Najpre baš Kata i celer:
Ajde Kato, ajde zlato, ajde sa mnom celer brati.
Potop je kao kazna božja pratio ljude od sumerskih vremena, Ep o Gilgamešu, preko indijske Mahabharate, hebrejskog predanja o Nojevoj barci do grčkog mita o Deukalionu.
Na ovim prostorima, uostalom i po celom svetu, oduvek je bilo potopa, poplava i povodanja, lokalnih a i onih drugih, sveobuhvatnih. Već je citiran veličanstveni Ivo Andrić, čiji je Povodanj remek delo, izdvojen ili u sastavu celine!
Često ili bolje, ne retko, mi pada na pamet: Bog se dragi na Srbe razljuti za njihova smrtna sagrešenja
Kad bi ovog časa pukao, prsao, odšetao u nigdinu naš sunčani sistem, zvuk njegove gitare bi nastavio da se prostire Kosmosom, Svemirom, Vasionom! Mnogo je odličnih girarista rokenrolisalo, mnogi su i danas iako matori na sceni ali jedan je i jedini JIMI!
Ljudski afiniteti su čudo neviđeno! I nije se dobro upetljavati u njih bez Arijadnine niti . Posebno je škakljivo ako niste Mucije Scevola, turati ruku u
Ostaviću po strani Darvinove majmune, superiorne vanzemaljske civilizacije koje doneše život na planeticu nam i zadržaću se na Bibliji. To jest, njenom tumačenju nastanka ljudskog roda. Bez pretenzija da sebe proglasim jedinim pravim tumačem, ostavljam ogroman prostor na ovom postu, teolozima, vernicima, onima koji sebe smatraju stručnjacima za ovu oblast...dobrodošli.
Kad već pojedoše jabuku, krušku, avokado,
Rappelle-toi Barbara Il pleuvait sans cesse sur Brest ce jour-la...početni su stihovi famozne Preverove pesme Barbara. Nastavlja Žak kako je Epanouie ravie ruisselante... je t'ai croisee rue de Siam ali je to ovde i sada nevažno, štono bi rekli, irelevantno. Meni je krucijalna činjenica da je tog dana u Brestu kiša lila ceo dan, pljuštala kao iz notornoposlovičnog kabla! Svojevremeno sam objavio
U zilion, kako bi to rekao Bojan, američkih filmova, od kojih smo odgledali bar pola, kad se desi da pukne, prsne, razbuca se bračna ili ljubavna zajednica, jedan od partnera, najčešće muškarac ali nije pravilo, odlazi energično u spavaću sobu, skida sa gornje police ormara kofer, stavlja ga na krevet i počinje da otvara ladice / fijoke. Sve to deluje automatski, skoro zombijalno, nijedan pokret nije slučajan ili nepredviđen.
Noć me je stigla u ......Srbiji, moj Preradoviću! Da me je noć stigla, ni po jada, nego mrkli mrak, tmuša, prstpredokomnevidiš, crnilo da crnje ne može biti (a može!), ponor pakla domaće proizvodnje, koji ne samo da preti nego dela i rabotuje.... I da je jedna noć! Ili dan. Preživelo bi se, preduralo. Ali ovo sestro, brate, rode, traje i ne vidi i ne nazire mu se kraj!
Od čoveka!
18. jula 1914 godine, Mileva (Marić) Ajnštaj je dobila pismo od svog muža Alberta, koje joj je doneo njegov kolega Fric Haber u kojem doslovce piše:
A. Ti ćeš se pobrinuti:
1. za čistoću moje odeće, veša i posteljine
2. da redovno dobijam tri obroka u svoju sobu
3. da moja spavaća i radna soba budu čiste a posebno da samo ja koristim svoj sto
B. Odreći ćeš se svih ličnih odnosa sa mnom, sve dok nisu nužni iz društvenih razloga.