Bez kafe ne mogu! Život ne mogu da zamislim bez kafe! A ne bih smeo ni gutljaj da popijem! Upravo sam se vratio iz KBC Srbije, bio posle skoro godinu i po dana kod kardiologa, prošle nedelje odradio biohemiju, znate ono: Vađenje krvi i čašica jutarnje pišaćke, pardon urina, pa onda analiza i rezultati.
Kardiogram čist k'o suza, pritisak 120 sa 80, kardiolog Branko čita rezultate analize krvi i mokraće, kaže: Momački! Ni traga trigliceridima i holesterolu, šećera
A bogami i vrloveoma eksplicitne ali o takvim nešto kasnije.
U prošlom tekstu na Margitino: Idi u tri peršuna, odgovorih da sam otišao u celer s Katom. OndaK krenuše asocijacije i prisećanja. Najpre baš Kata i celer:
Ajde Kato, ajde zlato, ajde sa mnom celer brati.
Ruža, baba Ruža, tako smo je brat i ja zvali od detinjstva, pravo ime joj je bilo Ružica, bila je maćeha moje majke. Za razliku od Ljubice, Ruža nas je mazila i bila čak preterano pažljiva i brižna prema nama. Radmila, moja majka i baba Ruža su skoro svaki dan bile jedna kod druge, stanovali smo blizu, ali štono se veli, iz aviona bi i ravnodušan posmatrač mogao primetiti da njih dve imaju međusobno rpu nerazrešenih računa! Nisu mogle
Upozorenje: Ovo neka ne čitaju oni slabijih živaca, hronični bolesnici i ostale meteoropate.
ČOVEK, LJUDINA, BORAC, GROMADA POZITIVE, VEDAR, DUHOVIT, NASMEJAN, NESALOMLJIV, 'OĆEŠ KAFU DA TI SKUVAM, UZOR, BUDA PONOVO MEĐU NAMA....
U prethodnom tekstu rekoh da ću pisati o njemu, o Paji. Evo pišem.
Nema ništa teže na ovom svetu od pravljenja rang listi! Verovatno ni bezumnije. Naravno da tu ne mislim na svakodnevno zasipanje raznoraznim rang listama u dijapazonu od najsisatije pevaljke, kraljice splavova, velikobratskih farmi, prvog glasa Srbije, elitnih spisateljica, mrsomudljivih osoba koje se ne skidaju s TeVeja, razvoda i udadbi/ženidbi tz slavnih ličnosti, prodavačica/prodavaca magle, sve do ozvaničenih i zakonom zaštićenih krimosa i njihovih patrona političara a sve objavljivano u tz žuto-smeđe-prolivastoj štampi i na malom ekranu.
Jutro osvanulo zamuceno gustom Bosforskom maglom, koja se bogami odrza sve do negde 11 sati. Uturim lap top u ranac I posle dorucka krenem niz glavnu dzadu. Uz put se setih da sam sinoc prosao I zavirio ali nije bilo mesta igla da padne, u Kahvu uzivalaca Nargilskog duvanjenja. Opio me prijatan slatkasti miris dima cija se sinocna gustoca mogla mirne duse nazvati Dimnom zavesom. Dotabanam ja do Kahve, provirim, natkriveno dvoriste skoro prazno, dva momka na secijama sa leve
Nema na zemaljskom šaru Vilajeta sa toliko Sultana, Vezira, Aga i Begova, koliko ih ima u skučenoj, prljavoj, zapuštenoj, odbačenoj i ubuđaloj zemlji u kojoj živimo! Udobno borave u svojim dvorovima, svim mogućim tehnološkim sredstvima zaštićeni e da ne bi došli u bilo kakav kontakt sa svojim čipčijama, nama, smrdljivim, kužnim, vašljivim, podrpanim i gladnim.
Sultan apsolutista, zvezdočatac, znalac i u
Mellissa, comment Vous défendé Vous côntre la solitude ?
Monsieur, j´ai devenue la solitude méme!
U neizbežnoj (u poslednje vreme) Paleti, pijem produženi sa mlekom čekajući da dođe vreme kada treba da se sastanem sa A. V.
Citat iz Aleksandrijskog kvarteta Lorensa Darela, stavljam ispod naslova danas
11. Novembra 2007 godine u 19 sati i 36 minuta, kada počinjem
Da li sam se pretvorio u jednog od njih ili mi je svega dosta?
I tako...sedim za laptopom i čitam Jelicin post, odnosno komentare, ručak, šta si rekla, ručak, evo me dolazim, Miko i ti, gde baš sad...čekaj da se završi, kako hoćeš, ručaj kasnije ali čorbica se puši, dobro, dobro, evo me. Sednemo svo troje, čorbica kombinacija jučerašnje supe s taranom i Frikomovog povrća, carskog(?), dvojica ih je s lopatama za sneg, onaj visoki je Žarko, nije Žarko, ustanem i na prozor, dva susjeda lopataju po našoj terasi, kape, rukavice, ne bacaju sneg preko ograde, juče sam im rekao ubićete nekog dole, prvo čiste oko ograde, oluka i odvodnog šahta, vratim se, pojedem supu/čorbu, trebao bi da im nešto kažeš, da se pojaviš, kao domaćin, gazda, nemoj bre da ga maltretiraš, ne maltretiram, nisu se ni javili kad su došli kao što je red, mekan je Mikele, mnogo je mekan, što ih ne pitaš za naš krov, ko će to da očisti...i hodnik, pašće, nisu ga ni okrečili a dala sam im pare, Mikele budi kul a ti ga ostavi na miru, Mikele, šta ti je?