Sama činjenica da se uopšte raspravlja o veličini daje joj na značaju. Nije kao da se priča o kvalitetu seksa u odnosu na boju očiju ili razmak među njima. Nama, dečacima, ova tematika je tako nametnuta za razmišljanje, ako ne ranije, a ono od desete pa nadalje, slično kao što je devojčicama do treće ili pete pomalo nelagodno što dole nemaju ništa. I dok devojčice nekoliko godina kasnije mogu da nam se svete za to ništa (pa kad je ništa onda šta će ti igraj se s onim
Mislim da je istorija važna. To mislim zato što mislim da je važno da znamo što više možemo da znamo, ne kao pojedinci već kao čovečanstvo. I na primeru istorije podrazumevam da je važno da znamo svaki detalj koji možemo da znamo. Istorijom se naročito rado manipulisalo od XIX veka u svrhe raznih imperijalizama, pa i danas traje ta borba da se raščisti što jeste i što nije bilo.
Uran, bog neba i vladar svemira, prosipao je kišu, seme svoje,
po Gei, boginji Zemlje, i ona je bujala...
Kron odseče testise Uranu i baci ih u okean "i oni dugo plutaše"...
Iz njihovog semena, belih vrhova talasa, rodi se Afrodita,
ljubavi boginja, i lepote, i požude...
Ispao si...
Naravno da se osetiš ko debil. Kao balavac. Kao ker. Kao, tu si negde pa si srećan i mašeš repom. Kao radiš što radiš, kao nešto se dešava, i nemaš pojma, ne osetiš, kad prestane, pa nastavljaš još neko vreme, benav. Zapravo, ništa se posebno ne dešava pa ništa i ne prestane, za tebe, pa ne možeš ni da znaš kad je prestalo, za nju.
Ubijaju me. Ali ubijaju me. Razloga za to je previše pa prosto ne znam koju gradaciju da napravim. Toliko je problema i bez njih, i sa njima, da prosto mora postojati drugo rešenje. S vremena na vreme negde se pojave nove ideje, ali brzo nestanu. Čim je sve tako meni je sasvim očigledno da se radi o monopolu proizvođača. Ovu tezu mogu potvrditi i time da se, kao i toliko drugih monopola, zasniva na konceptu koji radi uvek i svuda: strah - utočište.
Da se razumemo, ovo je potpuno glup post, i sumnjam da ima nekoga ko će se u njemu prepoznati ili nešto upotrebljivo čuti, ali danas moram da ga postavim. Veliki deo vremena u životu posvetio sam ženama koje me lažu. I danas to radim, često, čak i onda kada me ne zanimaju preterano, ili uopšte. Zašto? Zato što svako malo imam mesece potpune letargije pa mi je tad ionako svejedno sve.
Sinopsis: kako kaže jedna sjajna knjiga o crtanju na kraju svakog poglavlja - crtajte, crtajte i samo crtajte. Ukoliko ne verujete da je ovo dovoljno onda možete pročitati i tekst. Opširan je za nešto što se zove mala škola, ali u glavama su velike predrasude i zablude, i premnogo ih je, pa kad vam nije dovoljan navedeni savet, onda će možda biti ovo ispod sve. Inače, i naravno, ovaj naslov je još jedan oksimoron - nema tu mesta školovanju, Altamira
Da mi podaš pola svojih gradova,
da me pospeš kišom dukata,
da mi kupiš zlatni čardak najveći...
ja pre zore moram pobeći...
Ođila, Odakle ti bože ovi drumovi
Datume pamtim oduvek, nekako lako. Hrpu datuma. Hronološki ređam u glavi rođendane, crkvene i državne praznike, datume matura, krajeva ljubavi, nekih pijanstava, sretanja nekih lepih žena po gradu, nepoznatih, čak i neke seksove samo po datumu pamtim... Međutim, vremenom se hronologija godine u mojoj glavi na današnji dan pretrpala toliko da je nestalo mog danas i namerno sam počeo da isključujem jednu po jednu oblast. Uspešno.
Na rođendane sam počeo da dolazim bez ideje da me je neko zvao kod sebe sa razlogom, svadbe mašim za dan ili za celu sedmicu, žurke, one kao neke, najavljene, propuštam i za po dve, slučajno, godišnjeg postajem svestan tek kada kolege kažu da se pozdravimo, i ona hrpa datuma svela se na samo nekoliko. Kada bih sad počeo da ih nabrajam verovatno bih se setio i dobrog dela onih datuma između, pa ne mogu to radim. Ali jedan, eto, datum važan, pamtim. Drugi decembar.
svi mi živimo u svetu sreće / sreće koja je opisana u knjigama
sreće koja je zapisana na divnom mekom papiru
koji čini da se cveće razigra / drveće njiše / i ljudi smeju
svaki put kad otvoriš tu knjigu / osetiš ljubav i nežnost
sigurnost i toplinu / toliko si obuzet tim malenim slovima
ona boje slike u tvojoj glavi / i kada su surove
sliku muškaraca i žene / dva različita stvorenja koja
vole jedno drugo / muškarac i žena
ali sevne ti misao / besno počinješ da grebeš
grebeš taj papir pred sobom / papir postaje
Ljudi ima baš puno na ovom svetu. To je veoma važno shvatiti. Iako se svi gađaju milijardama i svi to kao znaju, u njihovom ponašanju ili rečima ne vidi se da je tako. Izbor jednog partnera, u logičko-formalnom smislu, to pokazuje. Izborom jednog partnera na neki način odričemo se svih drugih, a to nije lepo
Lex III - Actioni contrariam semper et æqualem esse reactionem:
sive corporum duorum actiones in se mutuo semper esse
æquales et in partes contrarias dirigi.
Philosophiae Naturalis Principia matematica
Isaac Newton, London, 1687.
Ma u redu je sve, na nas je uticalo i utiče sve oko nas bla bla bla, rađamo se, rastemo, živimo i radimo pod tim uticajima, ali brate... Mi baš opasno preterujemo s tim! Navodimo fiziku na svoju vodenicu takoreći.
Meni je fizika lepa nauka, jasna, nacrtana, opipljiva, i uvek se potresem kad uprkos svoj njenoj logici i jednostavnosti mi izmišljamo kerefeke: pa on mene voli, pa što bih ja bila s tobom ako i sam kažeš da se sutra nećeš javiti, i sve tako neke gluposti... A fizika nas uči da se manji okreću oko većih i bivaju njima privučeni, bez da se veći mrdnu s mesta! No dobro to... Dok tražimo graviton, ovaj gore zakon svi kao pesmicu znamo, al da jeste - jeste... baš ga preterujemo! Poštujemo ga i kad treba i kad ne treba...
Ljudsko oko prima svetlosne nadražaje iz vidnog polja koje obuhvata ugao od preko 90°. To znači da je oko zapravo vrh kupe čije se najudaljenije izvodnice na prečniku vidnog kruga u oku sklapaju pod uglom većim od 90°.
Međutim, mi nismo u stanju da precizno sagledamo svet u ovako širokom polju i zapravo u ovom vidnom krugu možemo uočiti samo pokret, promenu svetlosti i sl. Ali, postoje još dva nivoa sagledavanja: jedan je u vidnom polju sa uglom od oko 20° u kom možemo da sagledamo relativno jasno cele predmete, a drugi nivo je vidno polje kojim