Pazljivo zurim u rumene noge, trazim one s bizuterijom… Skeniram teleskopom jato galebova na deponiji u Vinci. Vec sam 5 plasticnih kolor prstenova s krupnim slovima/ciframa uspeo da procitam... eno jednog! Ali ima samo mali metalni prsten, nigde krupnog plasticnog za citanje. Ti metalni se obicno procitaju tek kada pticu nadjete mrtvu, ili je
Sitting on a beach under a coconut tree (but not under the very crown, I know that), I am contemplating birding and the meaning of life… Salty breeze comes from the Caribbean, way saltier than any Mediterranean sea breeze. Watching my first Brown Pelicans, I am inhaling deeply and commenting to Sergio Arias how strong the scent is. He answers: “Maybe the ganja those guys are smoking makes it that strong.”
Šta je to što obično ptičarenje razlikuje od profesionalne ornitologije? Bili ste negde u prirodi, posmatrali ptice i uživali u njima... i neki naučnik je bio u prirodi i beležio sve opažene vrste ptica. Šta je u tome drugačije? On će rezultate svojih istraživanja možda objaviti u naučnom časopisu – ali to možete i vi!
Videh na jednom lovačkom forumu temu, pa parafraziram “šta sve nosite na teren, mimo onog baš obaveznog” (a što bi kod ptičara bili dvogled, ključ – tj. priručnik za identifikaciju ptica i beležnica, sve češće i foto oprema), pa su odgovori išli od labella do šešira, obično oko litra vode, te od pljoske ("nije to za tebe da piješ, vec da ponudiš") do, meni najzanimljivijeg, doručka za 2-3 osobe ("sendviče nose sebični ljudi - ne mogu nikog da ponude, nego se nosi kulen, crni luk, itd, sve sto može da se naseče i podeli, količina za dvoje-troje")...
Ili, kako videti 2000 vrsta za što manje para?
Ptičarenje kroz pustinju (Namibija)... Foto (c) The Biggest Twitch
Posle nekog vremena provedenog u muvanju po kako-tako očuvanoj prirodi, ali i betoniranim obalama reka, pa čak i komunalnim deponijama – sve to u potrazi za pticama, počne da vas kopka kako da pronađete još vrsta, koliko ih je uopšte moguće posmatrati za života? Evo kako se stiže do 4000 ili 8000 posmatranih vrsta; ali, kako uopšte stići do prvih 1000 ili 2000?
U neko davno doba, pre ere interneta, a kada sam prvi put okačio dvogled oko vrata, video sam svog prvog „galeba snegara“, a da sam znao šta gledam. Naravno da sam ga viđao i ranije, ali ranije nisam umeo da mu prilepim etiketu s imenom vrste. U stvari, ta vrsta se u Srbiji nije ni zvala snegar, to je bio hrvatski naziv, koji sam, u nedostatku definisane srpske nomenklature ptica, pokupio
U Beogradu se dvadesetak mesta izdvaja po svojoj popularnosti među lokalnim posmatračima ptica. Neki ta mesta odabiraju spram bogatstva ptičjeg sveta, drugi zbog blizine stanovanja i dostupnosti, treći po omiljenom tipu staništa... U ovom vodiču ću pokušati da predstavim neka od njih, na Dunavu ili u plavnoj zoni reke.
Ovako je to izgledalo avgusta 2009.
Tek počeo da čitam sjajan tekst o očajničkim pokušajima zaštite ugroženih ptica na Havajima, pa se setio... Upoznao sam više nasih biologa u poznijim fazama karijere, pred penzijom ili u njoj, koji su pokazivali isto razočaranje i depresivnost koju pokazuje pesimistični stručnjak koga na početku pominju, ali iz uljudnosti ne imenuju.