Pre nekoliko dana dobio sam SMS od mog najboljeg prijatelja iz detinjstva u kom me podseća koliko dugo nismo otišli na pivo. Iznenadio sam se da je prošlo toliko vremena i dogovorio viđenje s njim za dva dana.
Miholjsko leto krajem oktobra dozvolilo nam je da sednemo u jednu baštu u centru grada. Bila je subota, posle podne. Dan kao namenjen uživanju i šetnjama, ko voli... ja baš i ne. Sedeli smo tako, moj drug z školske klupe i ja, pili pivo iz zelenih flašica i ćaskali o svakodnevnim temema. Pitao sam ga za klinca – kako škola i sport.