Glasala sam za Vas - ko mi je kriv. Skupljala sigurne glasove - sama sam kriva, priznajem. Videla sam kroz Vaše reči Beograd iz mog detinjstva - Beograd sa himnom, sa osvetljenim parkovima gde smo se igrali i porasli, bioskopima, snegom, tugom kada ga napuštamo i radošću kada mu se vraćamo.
Moje stare šerpe pamte zlostavljanje na jednoj beogradskoj terasi, kada sam ih terala da rade prekovremeno. Stada su zaboravile kakva im je upotrebna svrha - i danas je se slabo sećaju. Dobro poznaju krompire, to priznajem. Najčešće ih je i najviše u njima. Ali to nije Vaša krivica.