Danima razmišljam o tome. Petnaestak ljudi željnih normalnog života svoj kraj je pronašlo u reci pokušavajući da iz Srbije uđu u Mađarsku. Građani Srbije. Većinom deca.
Ne postavljam ja pitanje da li je u Srbiji trebao da se proglasi dan žalosti. Za mene bi to bila zloupotreba tuđe nesreće radi ostvarenja političkih ciljeva. Bilo bi to jadno i licemerno. Bar ja tako mislim.
Ali mogli su bar da imaju minut ćutanja u skupštini.
Mediji su mogli da posvete više pažnje ovoj tragediji, a ne da se ponašaju kao da se desilo nešto negde u svetu, hiljadama
У пролеће 1995. године причао сам са једним пријатељем о будућности Србије. Помињао је неке словеначке новине које су пренеле текст из неког угледног холандског часописа. У том тексту се спомињало етничко чишћење книнске крајине, крај рата у Босни и укидање санкција Србији до краја године. Мислио сам да Крајина никада неће пасти
Kako izgleda biti pod ruskom okupacijom, građani zemalja istočne Evrope jako dobro znaju. U stvari, i Rusi znaju kako je to živeti pod ruskom vlašću. Mi Srbi volimo da učimo samo na sopstvenim greškama i smatramo da bi nam dobro došla jedna čvrsta ruka - naravno ruska.
Kad je padao komunizam u Evropi, Srbi su odlučili da budu njegov poslednji bastion. Kad je svet rekao da će nam uvesti sankcije, verovali smo da će Rusi staviti veto, a oni glasali ZA. Kad je NATO pretio da će nas bombardovati, mi smo se uzdali u braću Ruse i njihov S300, koji bi nas kao spasao. Kad smo hteli da prodamo NIS, Rusi rekli - to je naše! Kad smo hteli da sudimo zlikovcima, Rusi rekli - ne damo ih.
Jeste li znali da u Srbiji 100.000 ljudi živi od prodaje i izrade računara i računarskog softvera? Niste? Sram vas bilo. Dobro, ne bih ni ja znao da to nisam saznao od gospodina Veselina Jevrosimovića, vlasnika nadaleko i širom sveta i galaksije poznate firme Comtrade. Gospodin Jevrosimović je poznat i kao veliki filantrop. Na primer, Atletskom savezu Srbije je poklonio sajt koji je procenio na 30.000 evra i javno se pohvalio sa tim. Zli jezici kažu da takav sajt košta 100 puta manje, dakle 300 evra (sajt je rađen u džumli, što će reći besplatan softver i laka izrada), ali valjda
Učenici jedne osnovne škole iz zemunskog naselja Altina već treći dan ne dolaze u školu jer su njihovi roditelji zabrinuti za bezbednost svoje dece, sve zbog novoupisanog učenika šestog razreda.Dečak je zbog svoje naravi menjao nekoliko škola,sve do momenta kada ni jedna ustanova nije htela da ga upiše. Tada je reagovao zaštitnik građana i prosvetna inspekcija i dete je upisano u školu u Zemunu. Dečaku je to treća škola ove školske godine, a od oktobra je nekoliko puta vadio nož na drugu decu, čak i pred roditeljima i nastavnicima. Kao šlag na tortu treba napomenuti da ova
Danas sam gledao emisiju "Nedjeljom u 2" na HRT 1. Gost je bio gradonačelnik Splita, drugog po veličini grada u Hrvatskoj.
Čisto podsećanja radi, gradonačelnik Osijeka, trećeg po veličini grada u Hrvatskoj je Branimir Glavaš, trenutno u bekstvu zbog suđenja za ratne zločine nad Srbima u Osijeku. Radi se o zločinima nad civilima, koji su ubijani na najsvirepije načine. Jedan od "najpopularnijih" načina mučenja je bilo teranje srpskih civila da piju kiselinu iz akumulatora. To sve nije predstavljalo problem građanima Osijeka da stalno glasaju za ovog zlikovca.
Nedavno
Čitajući blog ovih dana, stalno mi se po glavi vrti moj omiljeni skeč Pajtonovaca.
Neke od izjava Verice Barać:
21.04.2009. Stranke na vlasti najgrčevitije brane javne fondove, javne nabavke, javna preduzeća i ne dozvoljavaju njihovu kontrolu upravo zato što se iz njih finansiraju političke partije.07.04.2010. Višegodišnje kontinuirano donošenje štetnih odluka dovelo je do opasnosti da Srbija uskoro ostane