Obećala sam prijateljici da ćemo prije puta u Evropu ručati s njenim tatom. Dogovorili smo ručak u gradu. Restoran u kojem je čekala rezervacija nije bio od onih koji bi se našli na mojoj VIP listi, ali preživjet ćemo. Tata je stariji…slabije čuje, pa da se ne nadglasavamo s muzikom.

Nekim čudom sam stigla na vrijeme, no ne i dovoljno rano. Sijedi gospodin u odijelu je već pijuckao bijelo vino. Sjedam za stol, prijateljica kasni – iskusni tata kaže "redovito oko pola sata".
- dok čekamo, bacite pogled prvo na lijevu stranu menija. (strana sa

- Brajkelo ; ) sredila sam raspored tako da sam gotova do 19:20.  Gdje ćemo se naći? Tražimo the barista po Ilici? ; )

- Može, u 19:30 ovde: (kafić u Ilici)
- 19:35, nisan 'tica ; )

- Akhm...ako dobro vidim, mislim da ne stignemo u caffe jer rade do 7. Budem se sutra prošetala. ; )

- Провери, па јави :)

xxx

Ok, super. A kamo da izvedem čovjeka u gradu u kojem ne živim već 10 godina, koji ne izlazi na bilo kakvu večeru, ne pije bilo kakav espresso, ne zanima ga “otvoreno vino”…? Riba i piletina nisu

 "Unhappy with the elitist attitude there and penniless, he started his wandering years. He worked and lived as a shrimp fisherman on the Gulf of Mexico, factory worker in Texas, office clerk in New York City and kitchen help in London. These jobs provided his basic expenses and at the same time gave him insight into diverse ways of living. He ended up in Europe"

Sišao je sa vlaka /Trieste Centrale 21:20/, u crnini, sa ruksakom i koferom na točkiiiiće. Kupio je nekakav bezvezni sok i cigarete. Crveni marlboro. Sjeli smo u auto i odveli se dalje. Putem

Ili kako je sve pocelo...

Zasto bi netko isao u New York? Zasto se toliki uskomesaju na sam spomen imena...tako bi rado isao, ali...? Sto je mene tjeralo? Filmovi? Neznanje? Ludost?  Glupost? Pamet, struka, znatizelja, bijeg od vec ucmalog postojeceg...vjerojatno nesto od toga.

City sam prvi put upoznala u ljeto '99. Kud bas u ljeto, s pravom ce reci oni koji

Podijelit ću s vama link koji mi je stigao mailom. (Uz izvinjenje ako je već bilo, a ja sam previdjela)

Izgleda da se pojedinci vesele što je Japan "napokon kažnjen" za Pearl Harbor. 

Samozvani "kršćani" se ponose što je bog "kaznio ateiste". 

Debili, licemjerni! Ako je ovo kazna nad neznabožačkim svijetom, kakva li će tek onda kazna doći na vas koji molite

- E, sredio sam si dejt – slavodobitno ce Emir.
- Klap, klap, klap…Good 4 You…tko je zrtva?
- Zenska iz galerije
- Wow, nisam skuzila da se nesto “dogadja”
- Pa ne dogadja se…pozvao sam je van…

Kao netko tko je rano otisao od staraca, pobornik sam teorije da najbolji izlasci nisu nuzno vikendom. Petak cesto ispadne loshe – svi su umorni i histericni, a subotom se bas “mora” ici van…inace “planeta staje”…tako da si vani po navici, a ne nuzno jer ti se ide. Ovdje su se najludje stvari redovito desavale cetvrtkom.

Sjedili

Rijetko mi se dogodi da usred bijela dana imam vremena setati gradom...sjediti u kaficu "u izlogu", promatrati ljude...ili samo buljiti u prazno. Danas je bio jedan takav dan. 

Kod Jarila sam se prisjetila godisnjice Mozartovog rodjenja i okacila link na stavak iz Requiema. Naravno...nije bas najveselije od Mozarta, ali meni je tada nekako pasalo. Kako to obicno biva, link je najvise djelovao upravo na mene. Palo mi je na pamet da ponovim gradivo vezano za posljednje trenutke ovog velikog umjetnika i procitam nekoliko njegovih pisama. Usla sam u knjizaru i pronasla Mozartova pisma....malo

Da li volite putovati brodom?

 Ako slučajno imate takve želje, prije nego se upustite u avanturu krstarenja jedrilicom od otoka do otoka, od uvale do uvale, možda možete nešto od ugođaja isprobati na većem brodu. Od nečeg se mora početi.

90-te su bile godine opće besparice i uopće – kaosa. No, što je kaos ako se u njemu ne znaš snaći? Za nas “revne studente”, pogotovo u ljetnim mjesecima bila je

U ovo praznicko raspolozenje koje vec odavno svodi na obijanje trgovina u potrazi za sto vecim poklonom - vizualno, posto malo tko razmislja o onome sto drugome zaista treba i sto ce ga razveseliti, u doba kad panicno pokusavamo pozavrsavati sve moguce poslove do 31. 12. jer ce 1.1....valjda...Zemlja stati...u doba kad se mir i veselje bespotrebno pretvaraju u neopisivi stresssss...

Malo opustanja uz prigodnu muziku.

"I što se približavamo referendumu oko pristupa EU, propaganda za pristup postaje sve bezočnija i drskija. O ovom gostovanju i debati s EU parlamentarcem Nigelom Faragom na HRT-u nije bilo ni traga, ni glasa."

"ovdje nije prikazana debata per se - već ona strana argumenta koja kronično nedostaje iz većine domaćih medija"