"Unhappy with the elitist attitude there and penniless, he started his wandering years. He worked and lived as a shrimp fisherman on the Gulf of Mexico, factory worker in Texas, office clerk in New York City and kitchen help in London. These jobs provided his basic expenses and at the same time gave him insight into diverse ways of living. He ended up in Europe"
Sišao je sa vlaka /Trieste Centrale 21:20/, u crnini, sa ruksakom i koferom na točkiiiiće. Kupio je nekakav bezvezni sok i cigarete. Crveni marlboro. Sjeli smo u auto i odveli se dalje. Putem
Obećala sam prijateljici da ćemo prije puta u Evropu ručati s njenim tatom. Dogovorili smo ručak u gradu. Restoran u kojem je čekala rezervacija nije bio od onih koji bi se našli na mojoj VIP listi, ali preživjet ćemo. Tata je stariji…slabije čuje, pa da se ne nadglasavamo s muzikom.
Nekim čudom sam stigla na vrijeme, no ne i dovoljno rano. Sijedi gospodin u odijelu je već pijuckao bijelo vino. Sjedam za stol, prijateljica kasni – iskusni tata kaže "redovito oko pola sata".
- dok čekamo, bacite pogled prvo na lijevu stranu menija. (strana sa
(a nije od Svevišnjeg)
Svima nama je poznato da avioni dok lete ponekad za sobom ostavljaju bijeli trag koji jako brzo nestaje. Ova pojava zove se contrail a do nje dolazi zbog stvaranja kristala leda iza aviona, nastanak ovih kristala moguć je samo na velikim visinama gdje je temperatura daleko ispod ništice i pod uvjetom da je vlažnost
Osim pizze na svakom cosku, velikog izbora vina i vjerojatno kolicine smeca za vrijeme talijanskog strajka, New York i Napulj veze geografska sirina. Pa ipak, iako su na gotovo istom stupnju, sto zbog hladne struje koja se ovuda smuca, sto zbog sjevernih vjetrova...klima se itekako razlikuje.
Nema niceg ljepseg nego kad ti u petak jave da ne moras na posao jer je pao
Ili kako je sve pocelo...
Zasto bi netko isao u New York? Zasto se toliki uskomesaju na sam spomen imena...tako bi rado isao, ali...? Sto je mene tjeralo? Filmovi? Neznanje? Ludost? Glupost? Pamet, struka, znatizelja, bijeg od vec ucmalog postojeceg...vjerojatno nesto od toga.
City sam prvi put upoznala u ljeto '99. Kud bas u ljeto, s pravom ce reci oni koji
- Brajkelo ; ) sredila sam raspored tako da sam gotova do 19:20. Gdje ćemo se naći? Tražimo the barista po Ilici? ; )
- Može, u 19:30 ovde: (kafić u Ilici)
- 19:35, nisan 'tica ; )
- Akhm...ako dobro vidim, mislim da ne stignemo u caffe jer rade do 7. Budem se sutra prošetala. ; )
- Провери, па јави :)
xxx
Ok, super. A kamo da izvedem čovjeka u gradu u kojem ne živim već 10 godina, koji ne izlazi na bilo kakvu večeru, ne pije bilo kakav espresso, ne zanima ga “otvoreno vino”…? Riba i piletina nisu
- E, sredio sam si dejt – slavodobitno ce Emir.
- Klap, klap, klap…Good 4 You…tko je zrtva?
- Zenska iz galerije
- Wow, nisam skuzila da se nesto “dogadja”
- Pa ne dogadja se…pozvao sam je van…
Kao netko tko je rano otisao od staraca, pobornik sam teorije da najbolji izlasci nisu nuzno vikendom. Petak cesto ispadne loshe – svi su umorni i histericni, a subotom se bas “mora” ici van…inace “planeta staje”…tako da si vani po navici, a ne nuzno jer ti se ide. Ovdje su se najludje stvari redovito desavale cetvrtkom.
Sjedili
Rijetko mi se dogodi da usred bijela dana imam vremena setati gradom...sjediti u kaficu "u izlogu", promatrati ljude...ili samo buljiti u prazno. Danas je bio jedan takav dan.
Kod Jarila sam se prisjetila godisnjice Mozartovog rodjenja i okacila link na stavak iz Requiema. Naravno...nije bas najveselije od Mozarta, ali meni je tada nekako pasalo. Kako to obicno biva, link je najvise djelovao upravo na mene. Palo mi je na pamet da ponovim gradivo vezano za posljednje trenutke ovog velikog umjetnika i procitam nekoliko njegovih pisama. Usla sam u knjizaru i pronasla Mozartova pisma....malo
Postoje ljudi koji su pravi antitalenti za jezike, sto ste sigurno imali prilike iskusiti ako ste se recimo u Italiji pokusali posluziti engleskim...postoje neki koji nauce jezik ali se ne mogu rijesiti akcenta, a ima i onih koji su nevjerojatno talentirani za jezike.
U ovu posljednju skupinu definitivno spada moj prijatelj Kinez, trenutno sa radnom i boravisnom adresom u Kanadi.
Kako su Azijati opcenito odgojeni da izrazito postuju tudju kulturu, tako je moj prijatelj odlucio obici Hrvatsku. Naravno, da ne bi bio samo "glupi turist" - odlucio je nauciti