AleXandar Lambros
аутор Едриан Барнет:
"Често ми се говори да поштујем веровања других. То звучи сасвим разумно - на крају крајева, људи треба да буду слободни да верују у шта год хоће. Међутим, ствари нису тако једноставне као што се чини. Људи ће углавном поштовати право других да верују у нешто у шта они не верују али је мало вероватно да ће поштовати само то веровање. На пример, у политици, различите групе имаће дијаметрално различите ставове и сматраће да су њихови неистомишљеници у жестокој заблуди. У демократији су дозвољена сва политичка становишта (макар у теорији), чак и она која за већину могу бити дубоко увредљива. Сматра се савршено прихватљивим да политичке странке једна другу пљују, као и да се јавности објашњава колико су глупа и небулозна гледишта друге стране.
Alexandar Lambros
раб божји, Александар Ламброс
Сестре Српкиње,Све бринући за спас ваших душа и њихов улазак у Царство Небеско, потражих савета од пастира наше свете мајке Цркве, мудрих како змије и безазлених како голубови, који су, по безграничној милости Божјој, благоизволели саставити подсетник за исповест вас лакомислених женскиња у 1023 тачке ради вашега спасенија и избављенија од сагрешенија ...
Издвојени су смрти грехови ради лакшег уоченија а остали се могу наћи на следећем линку
AleXandar Lambros
Nekoliko puta mi je ovih dana na pamet pao moj profesor filozofije iz gimnazije. Nije da su predavanja bila nezaboravna, scena koje se sećam uopšte nije sa časova. Sam početak devedesetih, krenuo je opšti raspad i erozija. Prosvetari u štrajku. A moj profesor gost na nekoj lokalnoj TV stanici, jedna od onih seljačkih kakvima je Srbija i danas zagađena, s reklamama za lokalnog frizera i kamenoresca u kojima jedna zvezda, onako bolivudski, iskoči preko ekrana sa brojevima mobilnih telefona, u pauzama između hit parade, vesti o raspodeli đubriva u šumadijskom okrugu i modnih priloga iseckanih sa satelitskih kanala.AleXandar Lambros
Da li ste nekad ispraćali nekog ko se autobusom uputio na dalek put u neku od zemalja zapadne Evrope s brojnom srpskom dijasporom? Onda ste bez sumnje prisustvovali bizarnim scenama. Neupućeni posmatrači pomislili bi da autobus, natovaren humanitarnom pomoći, upravo kreće u ratom zahvaćena područja Srednjeg istokaAleXandar Lambros
Ne radi se samo o tome da Srbija, pri okolnostima kakve jesu, nema kad da se bakće tamo nekim filmom, jer doslovno mora da gleda kako će da opstane, već o tome da mi pristajemo na ulogu žrtve Anđelinine loše umetnosti. Šta više u nju se potpuno uživljavamo. A izbor je i jasan i jednostavan do mere saveta iz Cosmopoliten-a. Ili ćeš prihvatiti ulogu žrtve i batrgajući se tonuti sve dublje ko u živo blato, ili ćeš je svesno i angažovano odbaciti i biti proaktivan umesto reaktivan.AleXandar Lambros
Putnik namernik silno bi se, naslućujem, iznenadio prolazeći kroz naš grad. Kragujevac je pretvoren u ogromno gradilište i preobražava se brzinom koju teško uspevaju da prate i oni koji u njemu žive. Dešavalo mi se da između dva izlaska u grad zaprepašćeno primetim građevine koje su nikle preko noći. Pomenuti putnik namernik bi, gotovo da nema sumnje, zaključio da ga je put naneo u jedan prosperitetan grad koji trči da sustigne sopstveni ekonomski bum. Nešto nalik gradovima Persijskog zaliva i jugoistočne Azije, koji postaju redovna tema svetskih seminara i kongresa posvećenih problemima savremenog urbanizma i arhitekture. Čim budu saznali za primer Kragujevca, budite sigurni, i on će postati tema za ljude iz struke, ali, na žalost, iz pogrešnih razloga.