Prvo su nam kćer banovali sa njenog omiljenog sajta. Ništa nije pomoglo ni što je kukala drugarima da je njen life over ni što je tata pisao administratorima da dete nije znalo da ne sme da hrani virtuelne ljubimce sa naloga svoga brata, tetke i drugarice (pa umrli bi!), multi je multi i datum isticanja bana je ostao never! Nije to kao kod nas na blogu, Amerikanci drže svoju decu strogo:) Cvex je odmah krenuo da bogorada o antiglobalizmu, a meni je već bilo dosta pranja, peglanja i pakovanja da bih se previše potresla. No, to je bio zloslutni znak, samo ja nisam umela da ga protumačim...
Kad putuješ s decom nije bitno da li ostaješ tri dana ili tri meseca, nosiš istu količinu stvari. I sve sam lepo zapakovala...majke mi. Tek, negde oko Rume shvatim da nisam ponela...pare (za razliku od grickalice,
- Ništa ne razumem ovu pesmu! Molim te, mama, pročitaj mi je ti i prevedi.
- Da ti prevodim sa srpskog na srpski?!
- Nije to srpski, to je crnogorski!
- Crnogorski?
- Aha. Tako priča deda Krsto. A on je pravi Crnogorac.
- Nešto si ti tu pomešala. Hoćeš da ti pevam uz gusle ili samo da izražajno pročitam?
- Šta ti je lakše. Ali obavezno prevedi nepoznate reči...one anarhoizme!
- Misliš arhaizme?
- E te.
Uživajte u novom blogu moga gosta - docsumann-a!
Ako je Keruak umjeo da ljudima otkrije neonsku dugu u barici ulja, onda je Danijel Žeželj u tu istu baricu umočio tešku metalnu šipku i njome iscrtao jedan jedinstven, mračan i ujedno divan svijet.
I nekako mi se čini da ga je, kao obris leša prilikom uviđaja, crtao direktno na mjestu radnje - na tvrdom gradskom asfaltu...
Kad žena pređe 40-u, svi krenu da joj žele dobro zdravlje. Valjda je to za svaku poštenu babu najbitnije:) Neće moći! Sebi, a i vama, želim puno ljubavi, seksa i para, a dobro zdravlje za decu!
U to ime, jedna stara eroCka:)
Čekam Sanju da dodje i čitam pesmu Rejmonda Karvera posvećenu Bukovskom...
Vi ne znate šta je ljubav
Vi ne znate šta je ljubav rekao je Bukovski
pedeset jedna mi je gledaj me
zaljubljen sam u tu mladu ribu
Svako jutro, trenutak pre nego otvorim oči, sekund pre uskakanja u ulogu za taj dan, pomislim - Možda će danas biti lakše...
Možda ne moram da donesem nijednu odluku. Možda neko drugi može da odgovori na pitanja šta da obučem i da li će tetka poživeti ovaj dan. Između trivije i tragedije smestim tri obroka i dve užine, osam sati rada i dva sata u prevozu, partiju Una, 138 crtanih filmova, poljubac za laku noć (ovo je scenario za dobar dan:)...i odem da se onesvestim.
Više ne umem da zaspim. Samo zatvorim oči