Čitulju ovu pišem velikom čoveku. Velikom umu. Velikoj duši.
Čitulju pišem a čoveka oplakujem. Suze klize, slova mute. Blagi jecaj duša ispušta.
Nije se lako od čoveka oprostiti.
Da je bio lošiji, ne bi teško bilo. Da je bio bolji, ne mogu ni zamisliti.
Teška su slova koja se mrtvoj duši posvećuju.
Bio
…i pada danima. Ne prestaje. Kao da je neko drugo doba. Kao da leto nije, kao da Beograd nije. Pada…
Mokar stojim pod drvetom, i cekam. A bas sam se lepo obukao, beli sorts, bela majica i bele patike. Patike sad vise i nisu toliko bele, no ne mari…a nje nema. Dogovorili smo se u pet, a sad je dvadeset minuta previse. Ja pod drvetom, mokar, a ona