Juce me jedan lik propisno napljuvao na ulici...i to ne bilo kojoj ulici-napljuvao me je u mojoj ulici. A sve zato sto sam zauzeo parking mesto koje je on bezecovao jos od Vise poslovne. Kreten. Izadje on iz kola i poce da psuje, da viche, da riche. Ja ga gledam, onako, u oci, i razmisljam se dal' da mu izadjem i polomim mu obe noge, ili da mu izadjem i polomim
Kada snovi postanu realnost
a realnost se istopi u snove
da li je to losa sreca
il' se zivot tako zove
Kada volis celim sobom
celog nekog, vreme celo
i kad posle dusa boli
i kad posle boli telo
Da li ljubav mora da boli
da li srce mora da pati
kada jednom sreca prodje
moze li ikad da se vrati
Moze li covek da se okrene
zatvori vrata, produzi dalje
ili je vecni rob secanja
zatocen u sudbine ralje
Ako moze, kad i kako
resenje bi hteo da znam
da sve slike, uspomene
Kraj Maja je te godine doneo mnostvo toplih, prelepih dana, a Ostoja i ja smo blenuli u knjigu i proklinjali sunce sto ga toliko ima. Proklinjali smo klince koji igraju fudbal prekoputa u skolskom, zvuke koncerta u podne koji je dopirao iz dnevne sobe, i komsiju Glisu sto trese tepih ispred zgrade. Kad malo bolje razmislim, nismo zaobisli ni dve muve koje
Prelazim te nocas kao mnogo puta do sad…mirna si i pitoma,barem naizgled. Tvoj sum ipak jezivo jeci u ovoj potpunoj tmini.
Kao da glasovi mrtvih dopiru iz tvoje utrobe, glasovi mnogobrojnih cije si duse uzela, zivote uskratila, a leseve nosila. Prokleta si Drino, prokleta.
Stojim na sredini mosta, zagledan u tvoje crnilo. Crna si,najcrnja. Pa i crni Dunav, sto izvire na Crnoj planini i uliva se u Crno more prema tebi je nasmejan i vedar. Njegov tok je, u poredjenju sa tvojim, veseo i zivahan…a tvoj tok Drino-zapetljan i krvav. Nek ti je na cast…