Ali pre nego sto nastavim pricu o ostalim drangulijama koje je zgodno imati na sebi kad se uputimo u brda, samo da raportiram da je posle prvobitnog neuspeha, konacno i Pikes Peak savladan. Nakon sto smo ga "preplasili" penjanjem u jednom danu na tri vrha u komsiluku, od kojih je svaki ponaosob visi od njega, nije se mnogo otimao. Slike mozete videti ovde: Mt. Lincoln i Pikes Peak. Ovo je i manjevise kraj sezone laganih pohoda na fourteeners-e jer se u septembru vec ocekuju prvi snegovi a vreme se uveliko ponasa kako to dolikuje visokim planinama – krajnje nepredvidivo.
Dan pred bombardovanje je bio sastanak u Speleoloskom Odseku Beograda. Prethodnog vikenda postavili smo instalaciju u nekoj jami pored Valjeva i narednog je trebalo da idemo da je radimo. Jamsko speleoronjenje, vec smo se popakovali, barem oni streberi medju nama. Ceca doterao Rovera da utovarimo boce i suva odela. I sad ne znamo sta da radimo, da li da idemo, ko ga jebe, ili da odlozimo za par dana, dok ne prodje rat.
Neradni je dan, povodom Dana Nezavisnosti, 4. Jula, koji ove godine pada u subotu.
Ocigledno, ni Ameri nisu preterano gadljivi na placene slobodne dane u vidu drzavnih praznika.
Nije da je sad to mnogo bitno, ali za one mladje medju nama, koji su mozda bili zauzeti samoodbranom od poslovicno surovih nastavnica istorije, 4. jul je pored Dana Zahvalnosti najvazniji praznik u Sjedinjenim Americkim Drzavama.