Paperjasti goluždravac zeva nadu iz limenog korita, koža crvenkasto-braon naslućuje paperje. Nemoć ga ophrlila mladog, nit' zna šta je život , nit' šta je posle, a voda može svakog časa da naiđe i odnese nadu. Kad ona ode praćakanje ne pomaže.
Nešta bi jadničak da kaže , reči ne izlaze , možda i govori , al' ga ne razumemo. Nema krila da bi odleteo. Njemu je za život potrebno baš to , let u život odakle nema povratka. Zašto su ga ostavili u toj neizvesnosti, da ojača, da se sam onako providan i prirodno nezaštićen
Kako nekoga obradovati, usrećiti, dati mu do znanja da misliš na njega, da mu želiš dobro, da ti je do njega stalo, da si se setio da mu kupiš nešto za čim ima želju baš tog trenutka kada si odlučio da to kupiš!? Kako to uraditi da izgleda spontano, ne na silu, moranje, da mu se okrene ceo svet oko glave i čitav život u jednoj sekundi!? Ponekad su dovoljne sintice, npr. dodješ na vreme kući, na TV-u gledaš što voljena osoba želi, za 1. jul pokloniš cvet...
U potrazi za iznenadjenjem,a povodom 40-og rodjendana svoga muža, mlada žena je obijala
Od sinoć ponavljam, ženi treba da kupim 15 komada trgovačke hartije, samo što sam seo počeo da mi kipi slatki kupus, trknem do šporeta ostavljajući cigaretu u pepeljari i vrativši se nadjem je kako se puši na stolu, srećom ostao je samo trag nikotina koga sam sa lakoćom obrisao. Pre neki dan zaboravim kapu u kafani. Tek kad je studen udarila po čelu, osvežila pamćenje, podsetila na godine...vratio sam se. Manje vina, manje vina čuo sam iz očiju raspojasanih mladunaca.
Ima tragova koji ne mogu da se obrišu, urezali
Nema druge, raskrčiti u sebi sebe, stalne stanare privoleti ili zaobići, ukoliko je moguće, prijavljene podstanare umiriti, rasterati bespravno useljene, ne plaćaju ništa, zamandaliti vrata ( prozore zakovati daskama) pred onima što su u čekanju razapeli šatore na obalama kapilara i unutrašnjim obroncima lobanje nadajući se brzom ulasku ne hajeći za uništene travnjake, zatrovane izvore, zagađen vazduh... izbledele misli, zaludne emocije, izgubljena nadanja... Nema druge, krenuti prvo protiv sebe, zaokrenuti u sebe.
I, šta sam očekivao, čemu se nadala, rasporen listom suvog kukuruza?!
...RA 01h 01m 08.99s DEC +54 stepena 35' 18.4“
Ljubav je u nama, oko nas...ljubav je ispod i iznad, ispred i iza, sa leve i desne strane...ljubav je u vodi, vazduhu, svetlosti, cvetu, kamenu, travi...ljubav je u mravima, otrovnici zmiji, nezgrapno harmoničnom slonu...Ljubav dolazi i beži, blizu je i daleko...ljubav se rađa i nestaje...uzdiže i baca u ponore...
Moga mladog prijatelja uzdigla je do Cassiopeie.
Strasne stvari se dogadjaju.
Zaboravih na cetvorogodisnjicu blogovanja. Ne otvaram cesto profil. Smetne se covek.. Ne zbog godina, a mozda sam u krivu, vec, nekih drugih trka koje mi donose zaboravnost, a secam ih se u svezem obliku kao da su sad udahnule prvi vazduh.Ove nasjvezije trke i frke lupaju vratima secanja i prisecanja , ne dozvoljavaju da iko proviri unutra, u bezdan, u mrak... u kome je svetlosni zracak vec obolezio cega bi trebalo , a cega ne da se secam. Prisecam se koliko je mojih prijatelja izgubilo trke i frke... poslednji je Somi, nezna ljudina, majstor nad majstorima... koji se protiv najvecih problema borio radom, sa deset prstiju i umetnickom dusom...
Враћајући се са отварања изложбе препарираних животиња “ Егзотик зоо “, која је у мојој варошици приређена захваљујући Народном музеју из Кикинде , кроз мисли ми је непрекидно одзвањала реч - појам “ судбина “. Судбина ретких птица, гмизаваца, мајмуна, риба, корњача - неке врсте више не могу да се виде у Зоо-вртовима
Kupi mi žena za rođendan, bio skoro, lepe duboke sive jesenje-zimske cipele, na šnjiranje, ne propuštaju vodu, tople i udobne, bar dok sam probao levu na kojoj imam visok ris, posledice iz mladosti i bavljenje sportom.. Stajale su par dana u kutiji i onda rešim da ih probam, ranije sam nove cipele razgažavao kod kuće, al’ davno nisam kupovao obuću, pa se zaboravilo, a i đavo ne da mira, obujem ih i krenem u šetnju 6-7 kilometara. Posle prvog kilometra, osetim nešto me na peti bolucka i pecka, kažem, nije žulj, baš su mi udobne i lepe. Na drugom, od pete probija na temenu.
„ Путујућа изложба ћирилице „ ових дана налази уточиште у галерији моје варошице представљајући типографску азбуку ( за штампу, информатичку технологију и савремена средства комуникације ), у једном, и у другом делу калиграфију – краснопис , радове уметника писања, приказано је и неколико копија средњовековних рукописа
Сигурно сте некада играли кошарку, рукомет, фудбал, одбојку... , уживали у успесима наших спортиста. Чули сте и за многе друге спортове, а да ли знате за ЈАЏЕНТ, по многима, први екипни спорт који је у савремено доба измишљен у Србији. Творац ове нове игре, за све узрасте, мој суграђанин и пријатељ, професор