Mene je ćaća napravio u jendeku, u sred bela dana, vraćajući se sa vršidbe da svi vide kako se pravi muško s’ pola snage. Onako s’ nogu zajapuren pevao je nešto o sinjim galebovima, barkama, Americi…uvek se seti te pesme kad nešto važno radi menjajući joj reči u zavisnosti od vrste posla i mesta gde se nalazi. Kažu da je mene pravio više puta i da me ima svgude po srezu i šire. On se, baš, ne seća toga jer sve radi u zanosu, nenamenski, od srca, da ima s’ skim da pije i lumpuje, ide na pecanje i u miru površine bare vidi ceo svet i sinje
Djavole mali, neobuzdani, šta ti radiš u ljudskom kostimu?! Nasladjuješ se pohotno čovekovim slabostima, zamenjuješ ga tamo gde on ne stigne ili od umora ne može da obavi svoje dužnosti. Ti se nadješ da uskočiš, ne odajući svoje lice i ime, toliko si se saživeo sa ulogom da niko ni ne primećuje da to ti vršljaš po ljudskom umu, lepoti, strasti; ti održavaš krevet toplim, tanjir punim, put čistim; ti donosiš jutarnje novine i mirisnu kafu, razvlačiš osmeh na licu davno propalih sudbina.
Djavolčiću, nijedan, zar ti nije dosadilo da kopaš po
Ti si oduševljen
Ti uživaš
Tebi je sada sve potaman
Došli su dečaci sa ćoška
Ovoživotno se u Potajnku rasporedili
izazivajući smisao zaklinjući se Ocu i Zimzelenu
Ne bojiš se više mraka
dok se nad Beskonačnim stubom bekelji sunce
I mesec bi mogao da stane u čašu mleka
Hajdemo šinobusom po Panoniji da sejemo reči
one koje smo zaboravili i one koje još nismo izgovorili
od kukuruzne svile brkove da pravimo
vrane da nateramo da nam donesu po fraklić duda
Prazne ulice da privolimo na ljude
Znate, šta!?! Meni je dosta i EU, i navijača, i demokratije, i parada, i fudbalske reprezentacije, i ko će s kim i ko će koga ...Dosta mi je i rezolucija, i Holandije, i ljigavih poseta, i kad će pregovori sa Kosovom, i da l’ će da uhvate begunce, i Predsednikove kategoričnosti, i opozicionih političkih sačekuša, i skupštinskih nadmudrivanja.. Dosta mi je i MMF-a, i praznih obećanja, i lažnih moći, i tajkuna, i besplatnih akcija, i ko je preko noći postao bogat, i ko je zapalio žito...
I nije me briga što se po ceo dan vozikaju automobilima, i što /ne/će poskupiti gas i grejanje, i što je došla vruća jesen, i što /ne/zavirujemo u komšijsko dvorište, i da li će inflacija biti preko 8 , i ko će dočekati vanzemaljce i pristupiti njihovoj partiji...Nije me briga, bre, za Farmu, ni Velikog (i malog) brata, ni ko je obdareniji(talentovaniji) u vriskama preko medija, ni ko će gde za Novu godinu i da l’ će uopšte da je bude...
Moja gošća: razmisljam
Годинама је све изгледало таман онако како тереба гледано из удобности њене фотеље у којој је седела ногу подвијених под себе и донекле отсутно превлачила дланом преко леђа својих хировитих мачака. Под прстима је осећала разлику – крзна су била сасвим лична особеност сваке од њих и чак и
Moja gošća: dusanovaiivanovamama
Velika je čast poznavati Branka. Sticajem okolnosti znam ga od 1981.godine, obećala sam da ću doći u njegovu Slavoniju i popiti njegovo vino. Na žalost, obećanje nisam ispunila. Ko je Branko? Branko Radunković je rodjen 1941.godine kao šesto dete Ilije i Desanke Radunković. Umesto radosti tog dana je u porodici zavladala tuga. Ali ne zadugo, Branko je vrlo brzo postao miljenik porodice, jer je uz majčinu veliku ljubav, očevu podršku, naučio da se bori kroz život. Čuvao je stoku, radio je sve kućne poslove, a u školi je najviše voleo likovno. Svoju prvu izložbu maketa imao je 1961.godine u Novoj Bukovici. Izlagao je po celoj SFRJ.
Da li je moguće za pola sata napisati dobru priču? Moguće je ako imaš tih pola sata, ali šta činiti ako ih nemaš, a imaš priču, glavne junake, radnju, atmosferu, početak i kraj, središnji deo i onako nije bitan , svi ga preskaču ili ga sami skroje.
Imao sam psa i mačku, drvo i pticu, kamen mi je bio najbolji drug, za pod glavu, guzu, odbranu od malobrojnih neprijatelja, poklon onima koje sam smatrao prijateljima. Imao sam vreme i prostor, bilo je nevažno šta se zbiva van tih vidljivih i nevidiljivih linija, sve je to bilo u mojoj glavi bez
Moja gošća je: razmisljam
Uživajte u ovoj priči .
Огледало је тог дана као и обично било врло искрено када је стала пред њега и загледала се у свој одраз који јој се у том тренутку допадао мање него икада. То је био прећутни договор – да се не лажу. Могла је да рачуна на то да ће јој указати без трунке повлађивања
Malo sam nervozan. Nije to ono stanje tri koraka napred, nagli okret tri koraka nazad, gnječenje cigarete u ruci ili ustima, lomljenje prstiju, tapkanje nogom, škrgutanje zubima....Nije čak ni ono da mi smeta okolina, silni automobili, vika i galama, evo, iz susednog kafića slušam mnotoni, ali jak, ritam tup-tup, tup-tup...komšija ispod nešto buši po čitav dan, pa kucka, kao da sam u zubarskoj ordinaciji...Ne smeta mi ni strčavanaje niz stepenice, iznenadna zvonjava telefona, nagla promena vremena, dobro to malo udari po nervima, ali kako došlo tako
Notes pun događanja kojih se više ne sećam, imena koja više niko ne spominje(neka su obukla nova odela pa se drugačije izgovaraju), izveštaj komisije za praćenje i sprovođenje ZUR-a, prošlovekovni Programi i planovi rada, izveštaji sa značajnih sastanaka(u duplikatu) ; Sneška je sada u Australiji, Književni bilten Filozofskog fakulteta (decembar 1978.) pišu Franja Petrinović, Tomislav Djivuljski, Miroslav Lazić, Vojislav Knežević....novosadska “Polja“(decembar 1980. cena 20 dinara) prilozi Baktaia, Bibiča, Milan Matić piše o Političkom pluralizmu