Zašto mislimo da je nama teže nego drugima ?
Zbog čega uopšte razmišljamo kako je drugima i zašto im je tako kako je, a da pre toga nismo zavirili u sebe? Jedan moj stariji prijatelj zna da kaže da ne može sve biti lako, za čega bi čovek onda živeo; rogovi i perje se jednako prodaju i ista im je cena samo su kupci različiti. Sad, ako nam treba perje, a želimo i rogove, iako ne znamo zašto, to pitanje moramo da rešimo sa sobom, ne sa prodavcem ili onim kome oni zaista trebaju.
Bežeći iz Srbije, kažu da je moguće i iz Crne Gore, od Turaka ili krvne osvete, pleme iz kojeg sam potekao, na putu do sigurnog utočišta prevalilo je za dvadesetak godina hiljadu kilometara. Bilo bi im lakše da su ih Turci desetkovali ili krvnoosvetnici ili da su se sami proredili, jer na tom putu nestalo ih je više od dve trećine. Razdori među mojim dalekim srodnicima - kako sam čuo u pričama koje ne moraju biti tačne - nastajali su zbog : popreko si me pogledao, sećaš se kako si mi uzeo najbolje parče livade, nisi mi pritekao u pomoć kada mi je bilo najteže, tvoj čukundeda je mom oteo devojku, razgovarao si sa Mitrom iako ja nisam 3o godina....
- Gde si krenuo ?
- Nigde .
- Po čega si pošao?
- Po ništa.
- Zašto onda ideš ?
- Da ne bih stajao.
/ Autor poznat samo autoru /
Čovekova potreba za stalnim kretanjem je starija od njega. Pre ljudskog bića kretala se materija, vazduh, svetlost, zvuk, planete, mikroorganizmi, pa nešto savršeniji oblici života, praživotinje... i tek onda čovekov korak postade potrošač njegove energije. Postade potreba i način da se prekrati vreme, prostor, reč, ćutanje... kako bi se stiglo do /ne/željenog cilja.
Stid me, i sram, i bedno se osećam. Koliko danas vredi čovek, njegova ličnost, dostojanstvo, gde je njegovo pravo na normalan život, pravo da jede tri puta dnevno, tek toliko da održi fizičku i mentalnu kondiciju, da noć prespava u snovima, da se okupa jednom nedeljno, da obuče pristojnu garderobu, da pogleda u oči one koji nemaju potrebu ili neće da razmišljaju o tome.
" Nedavno je u slavističkim krugovima - kao grom iz vedra neba ! - odjeknula vest da su čuveni vukovci, akademik Ljubomir Stojanović i akademik Aleksandar Belić, postuhmno otkrili neke nepoznate činjenice o životu i radu Vuka Stefanovića Karadžića. Osim podataka da je tvorac serbske azbuke, tj. Otac, Sin i Sveti Duh serbske književnosti bio dobrovoljni davalac krvi, najveću senzaciju izazvao je podatak da se on aktivno bavio fudbalom, tačnije - da je kao centarfor vodećih evropskih klubova zapravo bio najslavniji golgeter svoje epohe! „
“ Kume, vidi koje smo mi sranje napravili “ rekao je, pokazujući mi fotografiju, polusetnim ponosom punim dragosti moj kum Fos pre pet godina na svadbi kumice, starije ćerke našeg trećeg kuma Laze. To “ sranje “, nije mogao da nađe lepši izraz, odnosilo se na četrnaestoro odraslih ljudi, uračunali smo i zeta-kuma, a za polovinu smo bili direktni krivci oženivši njihove mame pre 3o godina. Nije kum Fos mogao da se nadivi našem uslikanom umetničkom delu pokušavajući da odgonetne kako smo uspeli svi da stanemo u objektiv fotoaparata. Suze krenuše, sećanja naviru.
Koliko je svetska finansijska kriza prisutna kod nas videće se početkom juna mešanjem pasulja. Što više ljudi bude imalo varjače u rukama, biće znak da kriza još nije punom snagom udarila na ove prostore, a da je jedan od odbrambenih mehanizama pasulj. Naročito, kada se opere tri puta, odstoji preko noći, onda se sutradan uz raznorazne začine, crni i beli luk, rebarca, butkice, slaninicu, kobasicu i druge tajne sastojke dobrog ukusa i mirisa - u kotliću krčka, na jakoj, pa laganoj vatri, dva – tri sata.
Pre 29 godina, manje dva meseca rodila mi se kćerka . Jutros u 3 :o7 ona je rodila kćerku. Moja unuka teška je 3,82o kilograma i dugačka 53 centimetra.
Deda Milorad , pojma nema gde se nalazi. Osećaj blesave zbunjenosti isto , skoro isto , kada mu se kćerka rodila. Obećah da ću javiti i trenutno znam da sam na blogu. Dobio sam zadatak od babe da kupim piće , crno vino i kolu obavezno , pečeno prase i još ponešto sitno za meze , da obezbedim muziku, nazovem oko 5o-ak telefonskih brojeva - ona će preostale - a sve za večerašnju žurku
Kada osetim da mi sivilo ne izbija, već udara u glavu, da golubovi više ne sleću na moja ramena, vetar i Sunce se okrenu protiv, znak je da se hodi sporednijim ulicama. Kada sećanja počnu jasnije i snažnije da dopiru do početka, da prva nadjačavaju poslednja, vreme je za stolicu za ljuljanje na verandi nedogleda i nedomišljenosti. Kada misao ukroćuje i ukoruje pogled za lepršavom lepotom, pa i ona se povede za njim, trenutak je za samokažnjavanje uvijanjem u bele hartije, beskonačnu igru rečima... a da niko ne sazna da je to kazna.
Померањем казаљки на часовницима за један сат унапред данас у 02.00 на 03.00 часа, почиње летње рачунање времена.
Летње рачунање времена у Србији почиње последње недеље у марту, а завршава се последње седмице у октобру, а циљ померања времена углавном је уштеда електричне
Shvatajući da je deo priorode, čoveku nije teško da pomogne kako bi i drugi stanari u njegovom okruženju živeli svoj život, jer nikad se ne zna ko će se u kojem obliku zadesiti u nedokučivoj cikličnosti i burnom toku življenja. Ljudska vrsta sebe smatra najinteligentnijom i sebi je dala za parvo da “ uređuje “ prirodu ne vodeći računa o štetnosti korisnog za druge vrste – od insekata, malih životinja, ptica, riba, trava i sitnog rastinja .. do najupečatljivijih primeraka.