Neću o tome što me već 2 nedelje niko ne zove ....
Neću o tome što je u gradu bila neopisiva gužva ....
Neću o tome zašto sam se naljutila na drugaricu bez razloga - jer ni sama nemam pojma....
Neću o Srbima... ni Hrvatima... Ni bilo kome ....
Hoću samo da vam kažem - VOLITE SE LJUDI - JER TO JE JEDINO VAŽNO....
.......................
Šta je to sa Vojvodinom ?
Hoću li morati da nosim pasoš sa sobom svaki put kad idem za Novi Sad?U slučaju da se Vojvodina odvoji,pa da mogu da se vratim....
Kad sam već kod pasoša - jel mogu da dobijem pasoš države Vojvodine (ako je ikada bude bilo),pošto ja nisam rođena u Vojvodini,ali moj otac i tetke jesu....
Šalu,gorku i tužnu na stranu.... Ne znam šta je to sa Vojvodinom godinama...Znam samo da će većinu novca od NIS-a dobiti Vojvodina....Možda treba,možda ne treba da bude tako.Ali,ako je ovo još uvek jedna država - zar ta država Srbija ne treba
je da su mi legle one moje "leteće pare" ..... :)))
Dakle,otišla sam juče na bankomat da dignem neki dinar (imala svega 1000 na računu) da "preživim" do 21-og (imam neki štek - šta ću ja uvek moram da imam neki štek) - do penzije... Da proverim koliko para imam na računu (da se ne zeznem - sa minusima) - dočeka me cifra 23 000 .... Ja gledam i ne verujem.... Zovem moje - Jeste li šta uplatili na račun? (Pošto kukam kako ću morati da prosim za lebac - redovno .... Znam,nije lepo,ali kako bi imala taj štek - koji mi omogućava da makar neku stvar sebi kupim
Nema ih.Negde su potisnuta.Trudim se da koliko-toliko normalno živim. Ali,nekad,kao večeras se probude... Nisam pre neki dan gledala dokumentarac Novo je to da sam bila zlostavljana - namerno.Ipak,večeras me "uhvatiše" sa emitovanjem na B92 INFO... Tačno je to da sam mesecima ležala,da sam u džemperu pobegla sa fakulteta-zbog nevine šale,da mom ocu i Petru nisam dala dugo da me dotaknu,zagrle.Tačno je i da sam htela da umrem.Samo legnem i umrem.
Nije mi oduzeo mogućnost da volim!Možda ljudi sa kojima sam imala veze i koji su mi se svidjali - nisu bili pravi,ali osećala sam nešto prema njima i želela nešto sa njima... Možda je tako trebalo da bude... Ne znam... Samo znam da spavam noću bez upaljenog svetla već dosta vremena.Da nemam više problema sa autobusima.Da shvatam život lepše i bolje.I,trudim se da volim sebe i u poslednje vreme vodim više računa o sebi... Dovoljno,zar ne?
Ali za sada ne mogu ništa .... Možda neki drugi dan .... Ko zna ???
ljut je na mene .... Baš je ljut ... Ne verujem da će se ikada odljutiti ....
Morala sam da mu kažem to - što sam mu rekla .... Jednostavno - bilo mi je potrebno da mu to kažem....
Šta sanjam i koga sanjam - bolje da ne pišem... Već sam se i bez ovoga uvalila u deep shit ... Ali,jednostavno znam da ću jednog dana biti Ok..... I da ću pobediti ... Ja uvek pobedim.... Malo se zeznuo taj koji je mislio da me je porazio .... Trenutno je tako,ali ja se spremam za revanš.... I kao što rekoh - znam da ću se vratiti tamo gde mi je mesto i biti sa mojima .... Kad-tad !!! Vreme radi za mene ....
P.S. Obožavam ovu malu pevačicu - fizički podseća na devojku koja mi je jako draga .... I zbog koje uostalom i bijem ovu bitku !!!