Juče je bila 18 - ta godina kako je moj mali bratanac (od brata od ujaka) umro od leukemije.... U januaru bi napunio 25 godina.... Bio bi lep,zgodan,ko zna možda oženjen,ali sigurno uspešan... bio je jako pametan i sa 7 godina je znao ono što ja nikad neću znati....
Priznajem - bila sam i ja dete... Ali,trudila sam se svim silama da mu pomognem... Nema šta nismo probali... Od obične,alternativne medicine,pa do odlazaka kojekakvim babama po nekim vukojebinama.... Ali,prvenstveno medicine.... Nismo mogli da mu pomognemo...
Dve godine je bolovao,a pred smrt me nije baš
mislim da niste fer (čast Margos,Miloradu i još ponekima koji zaista ostave komentar) ...
Nije meni potrebno da me komentariše 1000 ljudi i da se raznorazne polemike vode na mom blogu - ali,zaista niste fer....
Neću pisati... A sumnjam i da ću i ja vas posećivati.... Sem pojedinih - koji posećuju mene...
Toliko...
je da su mi legle one moje "leteće pare" ..... :)))
Dakle,otišla sam juče na bankomat da dignem neki dinar (imala svega 1000 na računu) da "preživim" do 21-og (imam neki štek - šta ću ja uvek moram da imam neki štek) - do penzije... Da proverim koliko para imam na računu (da se ne zeznem - sa minusima) - dočeka me cifra 23 000 .... Ja gledam i ne verujem.... Zovem moje - Jeste li šta uplatili na račun? (Pošto kukam kako ću morati da prosim za lebac - redovno .... Znam,nije lepo,ali kako bi imala taj štek - koji mi omogućava da makar neku stvar sebi kupim
Hajde ovu - jer nije toliko značajna ... Mada meni više ide na živce....
Većina vas zna da sam izbačena iz svoje nesuđene kuće - pre dve godine... Od tada moj nesuđeni muž na sve moguće načine pokušava da stupi u kontakt sa mnom.... Promenio je preko 30 brojeva telefona.... Maltretirao neke ljude koje oboje znamo... Lagao da mu je moj broj telefona dao Darko iz auto-škole... Darko ne postoji,a i da postoji - sigurno mu ne bi tek tako dao moj broj telefona....
Čovek je psihopata i nije u zatvoru - samo zato što boluje od MS-a... (multiple skleroze) ... Jednostavno
... dobro je.... Nisam jedina u auto-školi što je padala 4-ri puta .... Danas sam saznala da je instruktor Milan položio iz 5-tog puta.... On se izvlači kao da je bilo drugo vreme.... A-ha ....
Kako sam.... Vesela....Ispunila mi se želja da vozim sa Milošem... Okriviću njega što nisam dobro vozila.... Danas sam vozila najjgore u životu.... Miloš me očarao i zavodio u toku vožnje - da sam se ja pogubila - pa nisam znala koji migavac je za levo,koji za desno.... Gledala sam samo u njega,a ne u retrovizore.....
Znam da znaš i znam da ti je nekada to saznanje teško.... Ali,znam da ti je stalo do mene - i to mi je dovoljno......
da te vratim ... Tvoj glas,osmeh,tvoje džangrizanje..... Tvoje savete,zagrljaj,ljubav..... Da vratim onaj tren pre nego što sam te povredila.... I ti si mi oprostila.... Babac moj.... Predugo te nema uz mene....
15.08.1991 godine,umrla je moja baba,moj oslonac,čuvar i osoba po kojoj sam dobila ime....
P.S 1. Znam da ne možeš čuti - ali Ljiljana i dan danas žali - zbog Sarajeva... Sad mogu otići - ali to više nije isto Sarajevo....
P.S. 2. Njega si obožavala..... Zato on i peva danas ovde.... VOLIM TE !!!!
Ne znam jel ko pisao o Rosu ....
I ako jeste i ako nije - ja osećam potrebu da napišem ponešto....
Moji su ga slušali i gledali - kao da gledaju i slušaju Boga lično....
Meni se nije sviđao - na prvi pogled....
Nerviralo me je to što je sve koji drugačije mislio ocrnjivao i nazivao pogrdnim imenima....
Nerviralo me to što se igra sa ljudima koji su stvarno bolesni....
Znam da je bolesnog čoveka jedna i jedina želja vodilja - da ozdravi.... I da je spreman u sve da poveruje - samo ako mu kažu da će biti bolje....
Mnogi
da za mesec dana zaradim 5 000 eura ....
Odbila sam ....
Ne spavam za novac .... Sa nepoznatim ljudima....
Sem toga,onaj moj divljak bi me se odrekao - da to uradim ....
Mada,na ovo vreme - 5 000 evra ne izgleda malo.... Pogotovo kad nemaš posao....
Kako ljudi umeju da koriste druge za ostvarivanje svojih ciljeva i profita - pa to je strašno....
Kod mene nije prošlo (najjbolji drug šef jednog ogranka policije - ne bi moglo nikad ni da prođe) .... Ali,ko zna kod koliko njih prođe.... I koliko njih pomisli - šta je to 20 nepoznatih
Ni sama ne znam koliko je prošlo dana od kad se moja Aleksandra i ja nismo čule.... Do pre dve godine sam patila,plakala,bilo mi je neopisivo teško.... Ne mogu vam reći koliko sam se kidala - što se ona ne javlja.... Šta je razlog? Koliko poslatih poruka uzalud.... Bez odgovora.... Ne mogu da vam opišem kako sam se osećala....
Volim je kao sestru.... To se nikad nije i nikad neće promeniti - ma šta da se dešava... Ja ne volim ne znam ni ja koliko mnogo ljudi,ali te koje volim - stvarno volim....
Ali,neću joj se prva javiti... Jednostavno - neću i