Jedna od prvih mojih asocijacija na proleće koje dolazi je ova pesma. Sloboda! Sloboda koju osećaš dok juriš mont bajkom niz brda, i uz brda; sloboda koju osećaš dok mirno šetaš pored raznoraznog drveća na čijim granama počinju da se pojavljuju pupoljci, sloboda koju osećaš dok sve počinje da miriše jednim novim i ponovo doživljenim mirisom, sloboda koju donosi novo proleće. Proleće koje donosi novi optimizam. Razne su definicije optimizma. Neko kažu da je optimizam sreća, pesimizam nesreća. Nije najveća sreća kad čovek ima zdravlje i bogatstvo i prijatelje, i slavu;
Simbolička značenja vode mogu se svesti na tri dominantne teme: izvor života, sredstvo očišćenja i središte obnavljanja. Te se tri teme susreću u najdrevnijim predanjima čineći najrazličitije, a istovremeno i najsmislenije kombinacije.
Vode, neizdiferencirana masa, predstavljaju beskonačnost mogućnosti i sadrže sve što je virtuelno, bezoblično, klicu klica, sva obećanja razvoja, ali i sve pretnje resorpcije.
Uroniti u vode da bi se iz njih izašlo, ne rastvorivši se sasvim u njima, znači vratiti se izvorima, napojiti
Pre.
Ranije.
U drevnosti i davnini.
U prastarosti.
Beše mrak, mrklina, strahota nevidelice.
Mrmljanje. Žumorenje. Mrmorenje.Urlikanje. i sve to kroz negativne misli koje svugde i svukuda i svagda egzistiraše. Neprekidno. Bez prestajanja beše urlanje neumereno, galama na sve strane, vika, dreka, i arlaukanje. Jeste, i arlaukanje.
Sve
Čovek prosvećenosti? Slika se snažno nameće u najdoslovnijem smislu reči. Vilijam Blejk ga predstavlja u svojoj kompoziciji Prijatan dan ( Glad day ), u njegovoj golotinji, mirnog i sigurnog, raširenih ruku na tamnoj pozadini. On je u centru univerzuma: čovek prosvećenosti, u iskušenju sam da kažem. Gotovo isti stav vidimo kad Renjo usred
Tri aveti su upalile mrak u Evropi.
Darvin
Niče
Marks
Darvin je nosilac fatalne naučne teorije. Niče je nosilac fatalne etičke teorije. Marks je nosilac fatalne socijalne teorije.
Sve tri teorije su nastale u 19.veku, kada su Evropljani , slično drevnim Atinjanima, najviše voleli da štogod novo kažu ili čuju, i kada je u Evropi uzajamni odnos ljudi i Biblije tako obrnut, da je ta Božja knjiga kritikovana od ljudi umesto da ona kritikuje ljude.
Evolucija
Borba za opstanak
Pobeda najsposobnijega.
To
Rimski car Marko Aurelije , u tihim časovima najviše je voleo da razgovara sa samim sobom, tražeći utehe i potpore u filozofiji. Te razgovore ostavio je u aforističkom obliku i bez određenog reda zabeležene u spisu Razmatranja o samom sebi u dvanaest knjiga.
Taj spis je neprestano privlačio duboke glave i blagorodna srca.
Ja ću navesti samo nekoliko Aurelijevih misli iz te knjige, one koje mi se čine najmudrijim.
*Neka drugi govore i rade šta hoće, ja moram biti dobar. Onako kao kad bi zlato, smaragd ili skerlet stalno ponavljali:'' Ma šta
Ako im verujete, kako onda ne verujete vrhovnom Stvoritelju i Svedržitelju koji je sve stvorio?
Morate da vidite?
Vidite li svoj mozak? Ne vidite, pa verujete da ga imate.
Vidite li pamet? Ne vidite, pa opet verujete da ste pametni.
Vidite li struju? Ne vidite, a verujete da postoji.
Samo u Pantokratora