Ne, to nije izjavio ni praktičar kao Hitler, Musolini, Staljin, Mao, ili Pinoče, niti teoretičar kao Makijaveli. Nije ni urednica bloga, ni moj šef, ni Njanja. Radi se o Nobelovcu. I ne, nije ni Kisindžer, ni Arafat.
Smenjeni direktor Vremena Dragoljub Žarković, ove nedelje ne misli da se ivica bankrota lista koji on dugi niz godina vodi (a koji upravo zbog uredjivačkih lupinga sve manje ljudi kupuje) nameće kao tema uvodnika. Ne, tema je odbrana drugog lista, koji nije u finasijskoj krizi, pa samim tim Žarković u njemu može da nastavi mirno da tezgari, tema je dakle odbrana Politike od opasne, kako kaže, žene sa bodežom u rukama. Ukratko - od mene. http://www.vreme.com/cms/view.php?id=545996
1. Jednoj familiji se ne dopada kako novinar radi. Ako hocete da clan familije igra, novinar mora da se skloni.
2. Jednom politicaru, cija je biografija duze od moje ruke, zakaze presser, istrese se na novinare i ode, i onda ga namole da se vrati, pa se on i dalje na**** keve doticnima.
3. Ne zelim da pricam za Vase novine (radio ili TV sve jedno je) jer ne pisete dobro o nama - sve se cesce cuje.
4. Ministar nazove novinara budalom i preporuci mu lecenje.
5. Molim vas, da li su te informacije koje tražite u interesu građana Srbije?! Moram da prikupim podatke, da vidim
Primetio sam sinoć vest koja otvara dosta pitanja, ali i budi neka lepa ili manje lepa sećanja, a sasvim sigurno - izaziva podeljene reakcije.
Predlažem da na kraju svog komentara, stavite boldovano : podržavam ili - ne podržavam.
Dakle, vest :
Kao što često kažem ono što nazivamo ličnom pričom mnogo lakše dopire do naše ljudskosti. Prosto je jezivo koliko je mali taj broj ličnih priča iz rata koji do nas dopire mahom u obliku izveštaja o broju mrtvih (o "klasifikaciji" tih žrtava da ne govorim). Novinar, autor knjiga i dokumentarista Norman Solomon se ove nedelje vratio iz Avganistana. Uz njegovu dozvolu objavljujem prevod jedne lične priče.
Milan Nikolić
Nikada ne bih pisao o slučaju srpske nacionalne šta god ona bila. Ni najnovije vesti o tome da će se verovatno nagoditi sa Tužilaštvom, da je ponudila čak milion i po eura, da će biti „pritvorena“ u sopstvenoj vili, i da će seka Lidija, koja je samo verno pomagala, kako nalaže
Jedna vrsta priče je kada su se tvrdnje iz članka Bila Kviglija, koji uz njegovu dozvolu prevodim, pojavljivale u štajaznam tekstovima i izjavama Klajva Staforda Smita, poznatog međunarodnog advokata koji je zastupao interese nekoliko zatvorenika u konclogoru Gvananamo ili pak Endija Vortingtona, britanskog novinara, autora i blogera, kome je taj konclogor specijalnost, a sasvim je druga priča iliti new ball game kada te [iste] tvrdnje, u izjavi pod zakletvom [pdf fajl] za američki federalni sud, iznese pukovnik u penziji, koji je od 2002. do 2005. godine bio šef kancelarije [Chief of Staff] Državnog sekretara SAD, Kolina Pauela. Dakle, now it's official!
Potaknut neverovatnom količinom agresije i suštinskim nerazumevanjem i nedostatkom empatije u komentarima na Brajovićevom blogu, osećam se pozvanim da iznesem neka svoja fragmentarna razmišljanja:
1. Poslednjih mesec-dva bavim se inte
gracijom jednog izlečenog narkomanaBio sam na koncertu Dijane Kral. Fina je žena, ali malo mi je dosadilo da dajem pare za svetske zvezde koje mi deluju kao neko ko se na binu popeo ne da bi ga ocenila publika, već da bi on tj. ona ocenila publiku tj. nas. Da li znamo pesme, znamo li engleski, da li razumemo šale između pesama, sve se to ocenjuje...i ako sam u pravu, onda umesto da ja plaćam kartu, trebalo bi da dobijem honorar za uspešno praćenje koncerta.
Moguće da grešim. Sedeo sam u blizini jednog lokalnog nazovi političara, pa mi je njegovo štetno zračenje uzrokovalo da budem negativan više nego je to u skladu sa mojim karakterom i godinama.
Пре кратког времена сам добио поруку од особе коју не познајем. У неколико љубазних речи каже ми да је она сада професор математике у мојој гимназији, да организују прославу поводом 50-годишњице и да би их обрадовало уколико напишем неколико редова који би били прочитани садашњим ђацима током прославе. Било шта, каже, рецимо нешто око мојих учешћа на такмичењима.
Учинио сам то са задовољством, једва око двеста речи, јер такве прилике нису за предугачке приче (то добро знам, јер су и мени некада читали свакакве глупости док сам погледом тражио Радицу по сали). Овде ћу, са мало више детаља, испричати исту причу чију сам кратку верзију послао тамо.