Evaluirali smo sami sebe i došli do zaključka da smo blizu propasti, da nam studentarija udara packe i kaže ne valjate, niste dovoljno angažovani da nas usrećite u vreme Web 2.0, ne date da se naš glas čuje onoliko koliko bi mi hteli. Kažu pa šta ako imate RSS feeds, šta ako imate blog, instant messaging, podcast, wikis i sve te druge drangulije koje spadaju u Web 2.0 kad ih ne koristite maksimalno? Jbt nedelju dana se čudimo kako smo to propali i zašto su toliko nezadovoljni naši korisnici. Ko sumanuti gledamo radno vreme profesora/bibiotekara kad ko treba da dežura
Malopre me prodavac kancelarijskog nameštaja podseti na tektonske pomeraje u obrazovanju - reče kako njegov sin sve češće zadatke za domaći donosi na USB memory-sticku, a tako vraća i sam domaći nazad u školu.
Naravno, dete ima kompjuter i broadband kod kuće.
Pošto je pamet sirovina koja se najviše traći, a bez obzira na traćenje dečija pamet nam je najvažnija, ne što će nam uglavnom oni pokrivati mnoge zdravstvene i socijalne troškove u budućim krizama, nego zato što ih volimo i brinemo se za njihovu budućnost u sve bržem i pametnijem svetu, opet mi privlači pažnju prosto kritična potreba da svako dete ima umrežen kompjuter kod kuće.
Znam da se ponavljam, ponavljam se i samom sebi, ali što reče jedan prijatelj nije još uvek problemati;no ovo ponavljanje pošto pametnom čoveku ne treba ponoviti jednu te istu stvar više od sedam puta.
Mnogi ljudi vide marketing kao reklamiranje i prodaju roba i usluga. Ali pravi marketing ne uključuje veštinu prodaje onoga što proizvodite u toj meri u kojoj uključuje znanje šta treba da proizvodite. Vaša organizacija osvaja odlučujuću poziciju u svom domenu i na marketu kada shvati potrebe kupaca i nađe odgovarajuća rešenja da zadovolji te potrebe. Ako su ova rešenje slaba i nemaju vrednosti za kupca onda nikakva reklama i prodaja to ne može da nadomesti.
Na ovom belom svetu postoje
tri (3) muškarca kojima bih bez razmišljanja ustupila
prostor na blogu.
Čak iako ne poznajem tematiku o kojoj pišu.
Čak iako to njihovo pisanije podrazumeva ozbiljne konsekvence.
Njih trojica su u tom pravu ravnopravni.
A oni su:
Daniel Day Lewis, svi ga znate, samo
ja ne znam bloguje li on uopšte. Ako ovo pročita,
neka dodje, vrata mog bloga su mu otvorena.
Coa Smor, bloger koji je ovde registrovan pre mene,
napisao par komentara i nestao.
On bije glavom o različite zidove, nema vremena sa sobom da
porazgovara, samnom još i stiže, ponekad.
On je moj stariji sin.
Ludi Pingvin, takodje sastavlja dan i noć,
sigurna sam da je ovo retka prilika u kojoj će blogovati.
Moj mladji sin:
"Ništa na svetu nije tako dobro podeljeno kao zdrav razum, jer svako misli da ga ima dovoljno"
R.D.
Svako ko živi u SAD može primetiti da postoji veliki izbor mleka u bolje snabdevenim supermarketima, a i da postoji veliki broj proizvodjača. Pada još u oči i činjenica da postoje dve veoma različite vrste mleka. Jedna grupa poroizvodjača drži cenu koja je dosta prihvatljiva dok druga grupa proizvodjaca drži cenu koja je ponekad i više od dvostruko veća od cene mleka iz prve grupe. Postoje potrošači koji nemaju pojma zašto je to tako, niti se interesuju, i bez ikakve dileme kupuju ono jeftinije mleko. Deo potrošača ne zna da mleko iz prve grupe dolazi iz dela mlekarske
Po nedavnom Cisco instraživanju i statistici Britanci su zaključili da im broadband (velika propusna moć priključaka na Internet) kaska za potrebama, kako sadašnjim tako i sve važnijim potrebama bliske budućnosti gde ekonomija znanja postaje sve važnija opcija razvijenog sveta, a od sve manjeg broja preostalih opcija.
Manje razvijenim zemljama broadband nudi šansu da naprave kvantni skok u napredku. Iako su ovakve šanse pseudo-periodične Internet spada u jedinstvenu i ne tako čestu, generacijsku šansu gde je:
- Neka prosečna, društveno-vrednosna mera onoga što nam nudi Intenret daleko ispred ostalog. Pomalo tendiciozni, iako ilustrativni primer koji mi pada na pamet je neko ko vozi kamion po Srbiji u poređenju sa nekom drugom osobom koja ume da pravi PowerPoint prezentacije pa nudi usluge celom svetu. Mislim da nije potrebno upoređivati razlike u cenama infrastrukture, prodaje usluga, marketinga, održavanja, upravljanjem rizikom i ostalom. Čak i da svima trebaju usluge prevoznika u Srbiji radi se o "sporom" tržistu koje je i do hiljadu puta manje od tržišta office-automation ili marketing usluga.
- Internet je ultimativno strategijska igra po svim dimenzijama.
Mislim da je istorija važna. To mislim zato što mislim da je važno da znamo što više možemo da znamo, ne kao pojedinci već kao čovečanstvo. I na primeru istorije podrazumevam da je važno da znamo svaki detalj koji možemo da znamo. Istorijom se naročito rado manipulisalo od XIX veka u svrhe raznih imperijalizama, pa i danas traje ta borba da se raščisti što jeste i što nije bilo.
Pokušavam uporno da zamislim jednu situaciju. Jednoga dana u dalekoj budućnosti, dalekoj i ne verovatnoj, sedim na promociji svoje knjige (šbb-kbb, dakle), i na tu su me promociju verovatno naterali da dođem jer su mi književne promocije po pravilu veoma neprijatne, i neka sam na toj promociji, recimo, trezan (to bi mi bio prvi put da trezan pričam o svojoj prozi). Dakle, smeškam se i odgovaram na ona