Verovatno koristite Skype, jedan od najpopularnijih programa za Internet komunikaciju, i znate da preko njega možete ćaskati tekstom, glasom, slikom, razmenjivati slike, dokumente i još dosta toga.
U narodu je doskora vladalo ubeđenje da se Skype razgovori ne mogu prisluškivati. To uverenje je bilo utemeljeno na prilično čvrstim saznanjima o arhitekturi i načinu prenosa teksta, zvuka i slike preko ovog vrlo poznatog programa za komunikaciju. Međutim, nešto se izgleda promenilo nakon kupovine Skype-a od strane Microsofta. Više ne možemo biti sigurni da neko tamo ne sluša ili ne snima naše Skype razgovore.
Moj prvi utisak: ipak plus za Google+.
Google je pokrenuo novu društvenu mrežu, nazvanu Google+. Pre par dana sam, preko kolege Vase (hvala Vaso), dobio pozivnicu da se pridružim „maloj grupi ljudi koji pomažu da se Google+ testira". Zanimljivo je da je Google vrlo brzo dostigao limit te probne serije korisnika i da, izgleda, trenutno nije moguće poslati pozivnice dalje.
Internetom kruži vest da je svoj profil na Google+ mreži otvorio i osnivač Facebooka Mark Zuckerberg.
Evo kratkog opisa prvih saznanja i iskustava sa Google+ uslugom. Osvrnuću se i na aspekt privatnosti i zaštite, koji je meni posebno interesantan, kada su društvene mreže u pitanju.
Ove nedelje je održan Mobile World Congress 2012 (MWC) u Barseloni (Fira Montjuïc). Skup je ove godine okupio rekordan broj posetilaca. Organizatori kažu da je broj premašio 67.000. Kada se ima u vidu da značajan procenat posetilaca čine C-level rukovodioci (CxO), predsednici, vlasnici i drugi slični najviši nivoi upravljanja u značajnim firmama, onda kongres još više dobija na značaju.
Bio sam tamo, prisustvovao i učestvovao u nekim od događaja, pa ću ovde pokušati da prenesem i moje utiske i podelim informacije koje vas mogu zanimati.
Nakon tri sata igranja, svetski šahovski prvak Gari Kasparov izgubio je prvu od šest partija u meču protiv IBM-ovog kompjutera Deep Blue 10. februara 1996. godine. Ovaj događaj je (ponovo) otvorio mnoga pitanja i dileme. Da li postoji veštačka inteligencija (engl. Artificial Intelligence - AI) tj. da li je ona stvarno moguća? Pitanje koje muči generacije računarskih i drugih naučnika. A ako je moguća, da li nam treba? Da li, osim što može biti korisna, može postati i opasna? Pitanje se, na prvi pogled, doima kao tehničko, ali istovremeno ima vrlo značajne društvene, etičke, religijske, pravne i druge aspekte. Da li, u budućnosti, inteligentne mašine mogu biti zloupotrebljene ili čak nadvladati i pokoriti čovečanstvo?
Odavno se lome koplja u naučnom svetu oko toga da li je veštačka inteligencija moguća. Da li mašine (računari) mogu da misle, donose odluke, opažaju, interaguju sa okolinom? A postoje neslaganja i oko bazične stvari: šta je to veštačka inteligencija u suštini tj. kako je precizno definisati.
Masovne scene uglavnom imaju neku magnetsku privlačnost. Na žalost, što manje znamo demonstracijama i njihovim uzrocima, povodima i pozadinama to se lakše napalimo, a ako ih sveCki mediji ocene kao "pozitivne" dalje raspitivanje zarad davanja podrške ne treba.
Da li su kineski hakeri toliko vešti, moćni i opasni? Veliki broj računarskih napada, koji su se odigrali u proteklih par godina su pripisani njima. Neki od njih su izvedeni vrlo pažljivo i vešto, sa primenom vrhunskog znanja i umeća, neki su dugo ostali neotkriveni, neki možda nisu ni objavljeni, a neki možda nikada i neće biti objavljeni ili čak niti otkriveni. Ovih danas se priča ponovo zahuktava. Ponovo se otvaraju brojna pitanja: Da li su Kinezi neopravdano optuživani ili stvarno stoje iza napada? Da li je u pitanju hakerisanje koje je organizovano i sponzorisano od strane velikih firmi ili čak od strane države? Da li je, pak, u pitanju samo rekreativno hakerisanje? Da li se nešto veliko "valja iza brda"?
Digla se velika galama ovih dana oko pravih i lažnih (engl. fake) naloga nekih od naših političara i drugih poznatih ličnosti na Twitteru. O tome pišu novine, govori se na televiziji, diskutuje i na samom Twitteru. Međutim, ne znam da li je dovoljno pažnje posvećeno pravilima koje sam Twitter propisuje, a koje prihvatate samim otvaranjem naloga na ovom servisu.
Iranci su početkom decembra objavili da su uspeli da prizemlje ovu "nevidljivu" bespilotnu letelicu, nakon što je ušla u njihovu teritoriju nekih 140 milja od avganistanske granice. U svetskim medijima se, povodom tog i daljih događaja, postavljaju brojna pitanja kao što su:
• Šta se tačno desilo i kako su Iranci uspeli da prizemlje ovu letelicu?
• Da li će i u kojoj meri uspeti da urade reverzni inženjering i otkriju tehničke detalje izgradnje i rada tehnološki vrlo naprednih sistema?
• Koliko će u ovaj proces biti uključeni Kina, Rusija i možda još neke druge zemlje?
• Kako će događaj uticati na međunarodne odnose?
• Koji potezi će biti povučeni, na raznim stranama, kao posledica ovih događaja?
U tekstu Scientists offer quantum theory of soul's existence opisana je ukratko ova teorija dvojice naučnika.
Sa druge strane, nije daleko ni hakerisanje ljudskog tela i ljudske duše odnosno medicinskih pomagala, zatim čitanje moždanih talasa i ko zna šta još.