Najvažniji događaji u kulturi u 2009.
Pregled događaja u 2009.
Lista od deset najvažnijih događaja u kulturi u Srbiji u 2009. godini, po raznim izvorima.
1. ZAKON O KULTURI - Skupština Srbije usvojila je poslednjeg dana avgusta Zakon o kulturi, kojim bi, nakon 17 godina, ta oblast trebalo da bude sistemski uređena. Neke od najvažnijih tačaka tog zakona, koji je izazvao brojne oprečne ocene i polemike u kulturnoj javnosti, jesu formiranje Nacionalnog saveta za kulturu, definisanje opšteg nacionalnog interesa u toj oblasti i poboljšanje
Ljudima je bilo dosta. Niko više nije razmišljao o svom životu. DOKLE VIŠE!
Rumunija, pre dvadeset godina. Rečima jednog aktivnog posmatrača
Narod u Srbiji nema kontrolu nad sopstvenim životom. Nepravedni sistem u kojem bogati pojedinci imaju sve poluge vlasti u svojim rukama, stavlja malog čoveka u robovski položaj. On nema nikakva prava ni imovinu, zakoni se donose na njegovu štetu, lični i porodični život mu je potpuno razoren jer nema sredstava koja će mu omogućiti nešto više od golog opstanka. Vladajuće strukture su potpuno odvojene od građana koji je biraju na izborima. One ne štite interes svojih birača već krupni kapital i organizovani kriminal koji upravljaju Srbijom. Državni budžet se puni
Nije praksa da autor odgovara na pritužbe nekih anonimnih individua koje se grupno potpisuju imenima nekakvih boga pitaj kakvih i čijih organizacija - ali, evo, mene neće mrzeti da odgovorim Srpskim nomadima (ko god oni bili)... Svaki Srbin koji ne živi na imanju svoga dede mogao bi sebe da smatra „srpskim nomadom". Neće me mrzeti i ja ću biti slobodna da iskoristim pismo - pritužbu Srpskih nomada da bih odgovorila na mnoga druga objavljena i neobjavljena pisma čitalaca, kao i na ona nenapisana ali izgovorena upozorenja ljudi |
Trideset drugi na listi 100 najznacajnijih ljudi na svetu, vajar Anthony Gormley, vraca ljude u kontekst pejzaza.
Prvi put sam ga videla u Liverpoolu na Plazi Crosby, 3 milje zapadno od Royale Seafood Docka. Vojsku gvozdenih ljudi zagledanih u Irsku oko kojih se provlacila plima I oseka.
Gormley-jev najnoviji rad "One and Other" mozete videti na Traffaglar skveru.
Na prostoru gde još uvek emotivno, mitsko i nacionalističko ima dosta uporišta, prava je hrabrost odvažiti se i uraditi ili reći nešto što od toga odudara.
Predsednik Tadić je već nekoliko puta rizikovao da zbog razumnih i hrabrih postupaka bude napadan, počev od izvinjenja, odlaska u Srebrenicu i najnovije poruke Srbima u regionu da moraju da budu lojalni građani u zemljama u kojima žive i da samo tako mogu biti most dobrosusedskih odnosa. Razumno, jer Srbija može najviše pomoći Srbima van Srbije ako sa državama u kojima žive ima što bolje odnose.
Ovo je, činimi se i ključni stav za regionalnu stabilnost i bezbednbost, što je naš interes i obaveza. Da je nekadašnji predsednik Srbije to izgovorio i tako mislio 1989, 90, i 91.godine, verovatno bi rasplet jugoslovenske drame bio drugačiji i verovatno Tadić danas ne bi morao to da ističe jer bi se podrazumevalo.
Sviđalo se to nekima nama i nekima njima ili ne, ni mi ni oni iz regiona pobeći ne možemo.
U Srbiji, kao i na ostalim ex-YU prostorima, skoro da nema coveka u svojim kasnim dvadesetim, tridesetim ili ranim cetrdesetim koji nije cuo za Dilana Doga, istrazivaca natprirodnih pojava, junaka jednog od najboljih stripova koji se pojavio na nasim kioscima kasnih osamdesetih - Dylan Dog.
Posle raznoraznih prilicno klinackih stripova u kojima su se pretezno pojavljivali kaubojci i indijanci i u kojima su radnje bile prilicno jednostavne a samim tim predvidljive i dosadne, pojavio se strip koji je uz Martija Misteriju i pre njega Mister Noa konacno uneo toliko potreban kvaliet i intrigantnost zbog kojih je imalo smisla ako ne postati kolekcionar ono bar pratiti i skupljati stripove. Jer kod nas su pre toga stripovi ipak bili samo jeftina zabava do koje se dolazilo po kisocima. Dok su sa druge strane na tzv. Zapadu stripovi i graficke novele mnogo ozbiljniji hobi - pravo kolekcionarstvo.
Alexandar Lambros
Nekim čudom privučena, pronađoh jutros bilježnicu s tatinim bilješkama, započetu 18.11.1991. Dan kada su on i mama napustili Osijek i stigli u sigurnost svog prvog zagrebačkog utočišta.
(Tata svakodnevno piše dnevnik, najčešće redak ili dva, od svog 15. rođendana 6.aprila 1941., pa do dana današnjega.)
Na današnji dan pre 18 godina jedinice bivše Jugoslovenske narodne armije ušle su u Vukovar, čime su okončane tromesečne borbe.
Borbe za Vukovar trajale su 86 dana, a u njima je, kako se procenjuje, poginulo između 3.000 i 5.000 ljudi, uglavnom civila. Tokom 87 dana opsade na grad je padalo