Prvi april je idealan dan za stupanje na snagu bilo čega, jer uvek postoji mogućnost da se izvadite "da ste se samo "šalili", te jednim aprilililili možete izbrisati sve prethodno rečeno.
" Mož da bidne, ali ne mora da znači..."
Zakon o sprečavanju sukoba interesa pri vršenju javnih funkcija je po svoj prilici još jedna "kalaj rabota" jer je i on usvojen za nekog drugog, a ne za nas, za Srbiju, a posebno NE za funkcionere ili političku nomenklaturu na vlasti. I ta prokleta Evropa što nas tera da donosimo zakone, tek koliko da postoje, bar na papiru.
A nesrećni Radoje Domanović, koga sam već previše puta citirao, pre stotinak godina je napisao:
Bila sam u prilici da se lično uverim da se ljudi na jugu Srbije sreću sa većim svakodnevnim problemima nego većina - nerazvijenost, visoki stepen nezaposlenosti, gubitak nekadašnjeg kosovskog tržišta itd. Problemi sa priznavanjem diploma iz Prištine (sigurna sam da se može pronaći pragmatično rešenje za ovo pitanje) doveli su do toga da mnogi mladi ljudi svoju šansu potraže negde drugde.
Mislim da problemi nigde nisu akutniji nego u opštini Bujanovac. Ipak, sada su lokalni lideri, i Srbi i Albanci, preuzeli inicijativu da bi pomogli sami sebi. Današnje potpisivanje Sporazuma o zajedničkoj odgovornosti lokalne vlasti u Bujanovcu jeste pobeda tolerancije u oblasti koja je bila zahvaćena kofliktima. To je i trijumf odgovornosti lokalnih lidera, koji su odlučili da potrebe zajednice koju predstavljaju stave na prvo mesto.
Narod u Srbiji nema kontrolu nad sopstvenim životom. Nepravedni sistem u kojem bogati pojedinci imaju sve poluge vlasti u svojim rukama, stavlja malog čoveka u robovski položaj. On nema nikakva prava ni imovinu, zakoni se donose na njegovu štetu, lični i porodični život mu je potpuno razoren jer nema sredstava koja će mu omogućiti nešto više od golog opstanka. Vladajuće strukture su potpuno odvojene od građana koji je biraju na izborima. One ne štite interes svojih birača već krupni kapital i organizovani kriminal koji upravljaju Srbijom. Državni budžet se puni
A to „lagano" podrazumeva vrlo bliske susrete s vatrom zbog propalih aluminijumskih instalacija; bubašvabama
Početkom rujna meseca 1941. u Zagreb stiže dr Jozef Ekhart, predstavnik TOBIS filma, austrijske ispostave najveće nemačke filmske kuće Reichsfilmkammer, čiji su čelnici polagali račune Gebelsu lično. TOBIS film je kao filmska kompanija, pod različitim imenima, postojala sve do 1985. godine, dok je Reichsfilmkammer prestao da postoji po završetku Drugog svetskog rata. Svrha ove posete bila je priprema