Partizan dva, Prva (ako dozvolite -sedi) jedan, Crvena zvezda nula. To bi, ukratko, bio bilans našeg večitog fudbalskog derbija, retke stvari koja traje i izaziva, kakvu-takvu, emociju kod širokih narodnih masa. No, kako to biva sa institucijama u državi, koja je sve manje država, kvalitet fudbala konstantno izostaje, divljanje je postalo obrazac navijanja, a sportski maniri, onih, koji bi trebalo da nas uče tome, ostali su na kravatama skupih odela, sakrivenih ispod klupskih šinjela i pravoslavnim brojanicama besnih centarhalfova. Uz medije, sportske novinare sa manirom svojih kolega iz političkih redakcija, koji su simulirali ratno stanje, brojali uhapšene, slomljene stolice i vreme za koje spetljani vatrogasci savladaju vatrenu stihiju i smeste je u koficu sa vodom, sve je poprimilo obrise potpunog debakla, možda malo manje za one, kojima je još uvek satisfakcija „silovanje komšija“, a letnje rane od irskih konobara, zaceljene...
Novinar Dinko Gruhonjić kao šef dopisništva agencije Beta u Novom Sadu, kao predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine i kao stručni saradnik na Odseku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu već godinama svojim predanim žurnalističkim angažmanom doslovno živi novinarstvo. I to novinarstvo koje uvažava visoke standarde slobode medija i novinarskog kodeksa. Takođe, u javnoj komunikaciji Dinko Gruhonjić hrabro promoviše demokratske i antifašističke stavove.
Novinar Ljubomir Živkov svojim kolumnama u magazinu "Vreme", „Blicu", kao i britkim komentarima u "Peščaniku" lucidno i satirično ispisuje hroniku (ne)vremena, ili kako bi on rekao "saborne propasti", ne posustajući pred sve nasrtljivijom tabloidizacijom i kretenizacijom medija.
Dragi moji,
Stomačni virusi koji skoro svima nama naprave dar-mar dok smo na letovanju, pogotovo ako je podneblje pustinjsko, osim sto nam upropaste barem jedan dan na moru imaju i jednu svetliju misiju.
Nje najčešće nismo svesni, pa je retko koristimo. Da letos nije bilo jednog takvog dar-mara u mom slučaju i jednodnevne zabrane ulaska u vodu, sasvim sigurno bih ostao siromašniji za neke zanimljive detalje koji su se sami nudili u okruženju, niti bi bilo pričice koja sledi.
Neki od vas su je vec čitali na ovom mestu, ali je sada odenuta u nešto
Kada su me prošle godine pitali šta mislim
E, upravo je žuta boja preplavila sve naše medije, zahvaljujući dvodecenijskom gacanju u blatu laži, samoobmana i monopola. Totalno je požuteo naš medijski
Obraćam Vam se ne samo kao kolegi blogeru, već i kao savetniku za medije u Kabinetu predsednika Republike povodom pretećeg bankrota RTS-a.
Zbog drastičnog pada naplativosti RTV pretplate, Javni medijski servis Srbije iz meseca u mesec tone u sve težu finansijsku situaciju, koja zahteva HITNO razrešenje.
Kao jedan od kritičara aktuelnog generalnog direktora RTS-a smatram da imam moralno pravo da od Vas tražim pomoć za spas našeg Javnog medijskog servisa. Takodje, ovaj apel ispisujem motivisan profesionalnom odgovornošću.
Na kraju izborne agonije stigla je i trešnjica za na vrh torte: TV duel predsedničkih kandidata.
Leksikon koji sledi je deo uputstva za bojkot izbora. Služi kao protivotrov omamljivim i zavodljivim rečima sa predizbornih plakata i mitinga!
Prikazana fotografija je zbirni dizajn svih predizbornih plakata. Služi da prozre skrivene namere svih stranaka!
LEKSIKON SRPSKIH REČI I IZRAZA (Izdanje 2012.)
Književnik Miomir Petrović gostovao u Budimpešti
Jedan od vodećih pisaca izdavačke kuće Laguna predstavio u Srpskom kulturnom centru u mađarskoj prestonici svoje romane objavljene u poslednjih pet godina
Među srpskim izdavačima i piscima ima i onih, retkih, koji svoju poslovnu strategiju, odnosno karijeru grade logikom
Prekratko traju ovde vesti, ali ne traju obrasci. Baš zbog tih obrazaca imam potrebu da ovo napišem.
Boris Tadić je izgubio. Zašto i kako - svako ima svoju priču. I svako svog krivca. Mene zanima onaj koga bismo mogli da povežemo sa “zaverom i unapred određenim ishodom izbora”.
Nije to šala. Nije mala stvar. Da krugovi koje uzimamo kao krugove savremenih, trezvenih, ka budućnosti orijentisanih ljudi racionalnih shvatanja, zastupaju tezu da je rezultat predsedničkih izbora dogovoren još pre njihovog održavanja (“krunski” argument - ona čestitka dok su još trajali izbori) . Njih smo valjda onomad simpatisali zbog toga što su bili protiv-teža, alternativa teoriji o “udruženoj zaveri svetskih moćnika da pokore ponositi narod Srbije”. I njihovog (tj našeg) predsedničkog kandidata danas, je li, strane sile ne žele na mestu prvog čoveka Republike Srbije. Kakvo razočaranje!