Oko 40 000 ljudi prisustvovalo je u petak, 5. oktobra 2018. na Trgu Krajine u Banjaluci poslednjem velikom skupu "Pravda za Davida". Na skupu je otac ubijenog 21-godišnjeg Davida Dragičevića rekao da su njegovog sina "ubili pripadnici Interventne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske".
Početak skupa kasnio je gotovo 2 sata, jer je policija blokirala prilaze Banjaluci i zaustavljala automobile i vozila koja su se uputila ka tom gradu, a mnogi su
Pred kraj partijskog sastanka u Mađarskoj.
Predsedavajući:
- Ima li pitanja?
Javlja se Pišta:
- Imam ja jedno.
- Izvoli druže Pišta.
- Hteo bih da znam zašto vagoni odlaze puni u SSSR a vraćaju se prazni.
- Druže Pišta, o tome ćemo na narednom sastanku.
Sledeći put, opet na istom mestu.
Predsedavajući:
- Ima li pitanja ?
Šandor:
- Imam ja dva. Zašto vagoni odlaze puni u SSSR i vraćaju se prazni i gde je Pišta?
Zato u ovom blogu ponavljam osnovne argumente iz pomenutih
Ispriča mi jutros prijateljica da je dobila otkaz u kiosku. Ja se smorila onoliko, tražim reči da je ohrabrim i ne pronalazim ih. Vredna je, ima pedeset godina i srednju stručnu spremu, radila je kojekuda, ali sve nešto na određeno i pod ugovorom. Ovo sa kioskom joj baš leglo i sve je slutilo da će potrajati mnogo duže od tri meseca.
Kaže: "Prvo sam se presekla, jer nisu imali nikakvu primedbu na moj rad, osim za odlazak u WC. Ma i nije mi krivo, samo ne znam gde da tražim novi posao."
"Što za WC?" - pitam.
Naravno, država to ne čini koristeći birokratske zavrzlame da izbegne rušenje po naredbi koju su napisale i izdale njene institucije a sve da bi zaštitile interes nekih koji su joj bliski po lukrativnoj osetljivosti. Pored ministarstava i opštine i policije od kojih se čuje po koja nejasna reč o svemu tome iskazao se i predsednik države začuđen zašto se baš oko te divlje gradnje na Kopaoniku diže tolika galama kad ovde u Srbiji ima nekih milion i još više takvih objekata, ali dobro, pokazaće on da se i to može urediti i da će sve biti po zakonu ali ne reče kada i kako.
Пре четрнаест година ми је у болници умро пријатељ, неку недељу пре свог четрдесет петог рођендана. Чекао је трансплантацију јетре. Имао је комбинацију срца од злата и невероватне, помало лудачке енергије коју је додатно подстицао кокаином и амфетаминима. Све што је радио, радио је без остатка, тако је живео и тако је саливао