Za sebe mogu reći mnoge stvari, ali da sam apolitičan nije jedna od njih. Otkako znam za sebe, politika me interesuje. Neka od najranijih mojih sećanja odnose se na TV dnevnik - nisam imao pojma ko su good guys a ko su loši momci, nisam znao šta je partija, šta zastava, šta su izbori, ko su ministri i čemu služi premijer, ali znao sam, slutio sam bolje je reći, da se u celoj toj stvari zvanoj politika,
28. decembra 2022 godine bila je odrzana Konferencija na temu “Institucionalni odgovor na femicid u Republici Srbiji”u organizaciji Ženske parlamentarne mreže i Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova.
I zašto ponos, odgovor je lak. Peder koji odrasta u Srbiji, odrasta sa porukom da je bolestan. Da ga se ljudi gade. Da je nakaza. Ako o svojoj seksualnoj orijentaciji priča sa svojim roditeljima, šanse da će ga izbaciti na ulicu su i više nego realne. Ukoliko kaže prijateljima, postoji mogućnost da ih izgubi. Ukoliko se to na poslu sazna, biće otpušten. Ukoliko to pokaže na ulici, dobiće batina. Ukoliko to prijavi policiji, biće uzaludno.
Svako ko kroz to može da prođe i ostane normalan zaslužuje da bude ponosan. I kraj.
Moj sin nema jednu baku. Nikada je nije vidio. Ubila ju je vojska Ratka Mladica. Sjedila zena ispred svoje kuce u Sarajevu kada je ispaljeno jedno pet-sest projektila iz visecjevnog bacaca raketa. Ne sjecam se tacnog broja jer sam se od kuce zene koju volim udaljio mozda tek tri minute hoda i cuvsi zvukove ispaljenja strasno sam se bio prepao te panicno potrcao prema zaklonu. Mozda su
Autor: Rodoljub Šabić
Társaság a Szabadságjogokért je ime jednog mađarskog udruženja građana (Mađarski savez za građanske slobode). To ime zaslužuje da se pominje s poštovanjem, jer je reč o udruženju koje je pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu pokrenulo i nedavno uspešno okončalo spor protiv Mađarske države, zbog uskraćivanja prava na slobodan pristup informacijama od javnog značaja. U svetu se o tome mnogo govorilo, kod nas nažalost ne, mada je reč o jednom od najkrupnijih rezultata u dosadašnjoj borbi za pravo na slobodan pristup informacijama.
Evo jednog hrvatskog viđenja:
Gost autor: Jurica Pavičić
TOČKA APSURDA: NARAVNO DA JE DYLAN KRIV, IAKO NIJE LAGAO O STAVU HRVATA PREMA SRBIMA
Kako ovih dana čitamo, tijekom veljače ili ožujka pariški će okružni sud konačno pokrenuti tužbu protiv Roberta Allena Zimmermana, starog 73 godine, američkog državljanina sa stalnom adresom u Malibuu, razvedenog i oca troje djece.
Spomenuti Zimmerman - u širim krugovima znan i kao Bob Dylan - bit će optužen za širenje rasne, nacionalne i vjerske mržnje, dakle isto kao Zdravko Mamić.
гoспoди Николићу, Дачићу и Вучићу поводом најаве јавног скупа 28. септембра 2013.
Ako predsednik moje države, Republike Srbije, kaže: "Ni jedan Srbin ne priznaje genocid u Srebrenici, pa ni ja", za mene to može da znači nekoliko stvari (od kojih se neke međusobno isključuju, a neke i ne): a) ja nisam Srbin, jer sam Srpkinja, odnosno - predsednik Nikolić Srpkinje ne priznaje za Srbe, b) ima bar jedan Srbin (doduše ženskog pola) koji priznaje genocid u Srebrenici, a predsednik Nikolić to ne zna, pa mu treba javiti (što ovom prilikom i činim), c) predsednik Nikolić ne priznaje kao Srbina nikoga ko priznaje genocid u Srebrenici, što znači da ja, uprkos činjenici