Ništa novo na kugli zemaljskoj.
Malo zavisti, malo mržnje,malo sujete.
Puna usta nepravde.
Zlo fašizma pobeđeno je u jednom času i taj čas zaista treba slaviti, obeležavati.
Ali u Srbiji baš i nema mesta potpunom slavlju, jer tog časa nastaje nova nesreća, koja se samo krije iza one prethodne nesreće. Komunisti nisu bili antifašisti, već samo komunisti, kojima je demagogija o antifašizmu bila dobrodošla da učvrste svoju poziciju u javnosti, odnosno da izvedu društveni prevrat, što im je bio jedini cilj, u ratu i nakon njega. Za taj cilj su komunisti bili spremni na sve, u šta su pored ostalog uključeni saradnja sa fašistima, prizivanje i radosno dočekivanje rata u kome strada preko milion i po žrtava samo dve decenije nakon biloškog sakaćenja srpske nacije u Prvom ratu, zatim desetine hiljada pobijenih građana po okončanju samog rata ...
Verovatno ste čuli da je pokrenuto da se ime mog grada Zrenjanina promeni u Petrovgrad.
Ako niste, nije čudo, jer je i većinu nas odavde iznenadila takva vest, nedavno objavljena na N1. Navodno, predata je inicijativa Ministarstvu za lokalnu samoupravu i očekuje se da samo Ministarstvo dozvoli toj grupi podnosilaca da izvrši promenu naziva grada, bez da je građane, pa čak i lokalnu Skupštinu iko i opsovao.
ТРАКТАТ О СМЕХУ
Да не буде забуна – текст је написан јануара 1997. године. Значи ово је ВРЕМЕПЛОВ који вас враћа 21. годину уназад.
Зато, пре читања:
Проучите горње упутство, узмите средство за смирење и, ако се појаве нежељене сметње, посаветујте се са вашим лекаром или фармацеутом.
Гнев је привилегија богова, тврди Аристотел, а код мудраца он изазива сузе или смех. Тако је мрачни Хераклит у великој љутњи плакао, признајући тиме да догађаји имају коначну и неопозиву тежину судбине коју треба некако поднети и издржати. Код мудрог Демостена, опет, уместо гнева јављао се смех који се двојако може тумачити: као лично освешћење од заблуде да су догађаји и другачије могли да се догоде, али и као одбијање њихове коначне и неопозиве тежине за човекову судбину.