Nasim ljubiteljima tenisa Hjuston je mozda interesantan jer je tu Slobodan Zivojinovic osvojio svoju jedinu titulu. Americki ljubitelji medjutim na ovaj Teksaski grad I na '2012 Mens Clay Championship' turnir koji se ovde u Hjustonu juce zavrsio mozda gledaju malo drugacije jer se ovde istorijski pojavljuju svi najjaci americki teniseri, u pripremi za deo sezone koji se igra na sljaci.
Jedna od malih tradicija na ovom turniru je da pobednik -- a ponekad i ceo njegov tim -- skace u bazen posle pobede. Posto se turnir odigrava u privatnom klubu koji veliki deo poseda drzi zatvorenim za javnost cak i u toku ove teniserske nedelje, probijanje kapije i odlazak na bazen daje dodatno nesvakidasnje uzbudjenje.
Fašizam , Harold Pinter i Maratonci
Poslednjih meseci bio sam učesnik showcasova u Krakovu,Jerusalimu i Saint Petersburgu i odgledao pedesetak predivnih bendova i solista.Pre desetak godina sam se negde u Africi truckao Landyjem 110 zemljanim putem koji kao da je utabavan ratrakom za sneg. Tokom vožnje sam primetio tragove oštećenja na prijateljevom Zeiss dvogledu i upitao ga za starost istog, na šta se on okrenuo ka supruzi da je upita: ‘Kad smo ono beše bili taoci u Etiopiji..?'
Nedavno sam nešto čitao o Zelenoj revoluciji nakon Drugog
Druge ili trece noci na Korzici probudila sam se pred zoru. Ustala sam i provukla se ispod metalne zaluzine na terasu. Svetlost je pristizala iza jednog venca stenovitih brda, i vazduh je sumio tihim glasom vetra i mora. Polako su se budile ptice. Lezala sam u ligestulu i gledala u par dalekih eukaliptusa kako povijaju dugacke vratove na vetru. Uspela sam da uoblicim jednu misao tog jutra: drvece spada u najfiniju, grandioznu arhitekturu Prirode - sa njima je postigla savrsenstvo. Pola sata kasnije obukla sam se i izasla najtise sto sam mogla.
Na plazi su ljudi bili retki. Neki su setali, neki drugi su vredno pripremali baste i ligestule za taj dan. Svako mi je pozeleo ‘bon jour', i ja njima. Hoda se tik uz ivicu mora, po vlaznom pesku. Ljudi koji dolaze u susret ostavljaju tragove koje talasi brzo obrisu.
Dok muž kod kuće čuva dete, žena na poslu piše blogove!
Evo i linka na tekst (po službenoj dužnosti :))
U dubinama potpalublja tavori još jedan biser... malko je nepravilan - ne ume da postavlja slike kako valja - često su mu ogromne, a tekstovi dugački no to mu daje posebnu draž.
I ima prelep avatar. :)
otisao je zlatibor.
U poslednjoj sceni prethodnih beleski srela sam se sa Santa Anom. Pustinjski vetar, topao, bez traga vlage u sebi - sto joj podize ugled u mojim ocima, jer su daleko zedniji oni u pustinji, pocev od peska do kaktusa i skorpiona, i vlaga se ne sme iznositi, prosto je nepatriotski - ona donosi svoje pustinjsko nasledje i folklor obali Pacifika. Verovatno je odgovorna za brojne pozare po brdima Kalifornije, ali to ne radi namerno, takve stvari spadaju u prirodne cikluse, dok piromani ne znam u sta spadaju. Santa Ana me je osvojila na prvi dodir i podigla broj mojih omiljenih vetrova na 2. Prvi, i dugo vremena jedini, je bio Povetarac, vetar za decu. Celu familiju vetrova mrzim zestoko, zaslugom Severnog Kanadskog Vetra zvanog The Arctic Brute.