Otkad sam zastala na Baliju, ne oglašavam se na blogu pa dobijam dosta poruka u kojima me ljudi pitaju kako sam. „Super!", uvek otpišem. Nekako me sramota da se žalim sa rajskog ostrva. Koliko će njih ikada stići ovde.
Ali kao i uvek, istina je za nijansu-dve drugačija....
*
- Imam pacova u krovu sobe - kažem vlasniku hostela u kome sam odsela.
Nekoliko Kings postera krase parter hotela u centru Sakramenta oko kog se ove nedelje sve vrtelo. Skoro svi Pedjini gosti koji su dosli u ovaj mali ali vazan Kalifornijski grad da proslave kacenje Stojakovicevog dresa u nekadasnjoj Arco dvorani odseli su u istom hotelu. Kazu u hotelu da su ti Kings posteri stalno tu i da to nije samo zbog Pedje. Vecinski vlasnik Kingsa Vivek Ranadive je izmedju ostalog jedan od vlasnika ovog hotela, imaju i malu radnjicu u kojoj moze da
Videh na jednom lovačkom forumu temu, pa parafraziram “šta sve nosite na teren, mimo onog baš obaveznog” (a što bi kod ptičara bili dvogled, ključ – tj. priručnik za identifikaciju ptica i beležnica, sve češće i foto oprema), pa su odgovori išli od labella do šešira, obično oko litra vode, te od pljoske ("nije to za tebe da piješ, vec da ponudiš") do, meni najzanimljivijeg, doručka za 2-3 osobe ("sendviče nose sebični ljudi - ne mogu nikog da ponude, nego se nosi kulen, crni luk, itd, sve sto može da se naseče i podeli, količina za dvoje-troje")...
U Beogradu se dvadesetak mesta izdvaja po svojoj popularnosti među lokalnim posmatračima ptica. Neki ta mesta odabiraju spram bogatstva ptičjeg sveta, drugi zbog blizine stanovanja i dostupnosti, treći po omiljenom tipu staništa... U ovom vodiču ću pokušati da predstavim neka od njih, na Dunavu ili u plavnoj zoni reke.
Motor UAZ-a brunda banatskom pustarom koju brije uporna košava. Oko nas je zatalasana stepa obrasla suvom travom odmakle zime i prošarana retkim, usamljenim drvećem. Na horizontu je poneki oronuli i, najčešće, napušteni salaš. Malo je oranica jer su na ovoj neplodnoj, često zaslanjenoj zemlji, slabi prinosi. Pročišćeno košavom, nebo nad nama je vedro i plavo.
Put - tek tragovi točkova ugaženi u niskoj travi - je uglavnom prohodan, sa izuzetkom bara punih žitkog, crnog blata pred kojima moj vodič, lovočuvar Sava Nedeljkov blokira diferencijal i prebacije pogon na sva četiri točka. Uprkos mom nepoverenju u vozilo, 2400 kubika s lakoćom gura UAZ i kroz sasvim neprivlačne kaljuge. Pošli smo u potragu za poslednjom preživelom populacijom ugrožene velike droplje u Srbiji.
gošća autorica: Rafaela Božić - Šejić
Ići u Veneciju kao rođeni Zadranin ima sasvim neke druge konotacije nego ako ste Kinez, Japanac, Rus - ili preciznije Peterburžac, da ne kažem Brodski. Odnos s Venecijom uvijek je za Zadar bio odnos s jačim i krvoločnijim i
Jutros smo isplovili oko 4:30h. Krenuli smo u susret prošlosti. Pošli smo na Thistlegorm, engleski brod potopljen u II Svetskom ratu. Noć je topla i mirna. Brod se polako i skoro nečujno izšunjava iz luke. Svako traži mesto gde će odremati sledeća 3,5 sata vožnje. Ja sam se odmah zakucala na strateško mesto-sun deck iznad pramca. Odatle je najbolji pogled na nebo. Dok isplovljavamo, sa minareta se čuje poziv mujezina na Al-Fajar, jutarnju
Da budem, iskren telefonski poziv i ponuda da idem u Nemačku i Austriju na "BMW test vožnju" me nisu specijalno impresionirali. Jedino mi je malo čudno bilo što se prijatni ženski glas sa druge strane žice zbunio na moje nećkanje:
"Znate ljudi stoje u redu i traže vezu ako mogu ovo da dožive..."
"A do kada mogu da se izjasnim?"
Odavno sam prestao da posećujem sajmove automobila... Čemu da se nerviram i gledam auta koja neću moći da vozim i ženske koje... me ne zanimaju. A i bre omatoreo sam. Bio sam na mnogim mestima, video mnoge stvari, ...
U glavnom, eto, prihvatih. Takav mi karakter. Ipak je to nekoliko dana o tuđem trošku u nekakvoj akciji u bratskoj Njemačkoj i sestrinskoj Austriji. Iskren da budem ni pomislio nisam da bi vožnja mogla da me zainteresuje. Pogotovo što mi taj BMW 118, kao jedan od najmanjih bavasrkih modela, delovao malenim za moje gabarite.
Prvi deo bloga o Veneciji je namenjen opštini (it. sestiere) San Marco (Sv. Marko) koju čine jedan veći deo ograničen velikim kanalom (it. Canal Grande) i ostrvo San Giorgio Magiorre koje se nalazi naspram njega. U ovom delu se nalazi istoimeni trg Sv. Marka (it. Piazza San Marco) koji je ujedno i najveći i jedini trg u Veneciji. Nemojte se previše uzdati u tačne adrese (ako ih imate) i nazive ulica,