Jutro osvanulo zamuceno gustom Bosforskom maglom, koja se bogami odrza sve do negde 11 sati. Uturim lap top u ranac I posle dorucka krenem niz glavnu dzadu. Uz put se setih da sam sinoc prosao I zavirio ali nije bilo mesta igla da padne, u Kahvu uzivalaca Nargilskog duvanjenja. Opio me prijatan slatkasti miris dima cija se sinocna gustoca mogla mirne duse nazvati Dimnom zavesom. Dotabanam ja do Kahve, provirim, natkriveno dvoriste skoro prazno, dva momka na secijama sa leve
Kako ispricati pricu o gradu o kome sa vec mnogo zna? Las Vegas je grad prema kome se ljudi najcesce odnose sa predrasudama. Prvo sto moram da kazem, to je danas “grad greha” isto onoliko, ni manje ni vise, nego bilo koji veliki svetski grad. Kazu da je najsjajnija tacka na zemlji koja se vidi iz svemira, te da ima najcistije
Kad sam 2006. godine bila u New Orleansu samo 6 meseci nakon uragana Katrina mislila sam da neću nikad više da odem i vidim ga. Sigurno znate za osećaj kad vidite toliku destrukciju i haos oko sebe da vam dodje muka, obuzme vas neopisiva tuga i sve sto želite u tom momentu je da što pre odete što dalje, da se više ne
Draga Jelka,
Biševo je po mom merilu, osećanju pusto ostrvo, u najlepšoj asocijaciji na te dve reči, iz ugla osobe koja ima potrebu da se skloni od mnoštva ljudi. Kada ovde sretneš čoveka, zaista se obraduješ.
Na Biševu je mir, divljina, bujna vegetacija raznih začina i trava, more na sve strane. Horizont u nedogled, koji u stvara utisak kao da te opasuje. Dovoljno daleeeko da se odrodiš od civilizacije. Noću su zvezde i sazvežđa na dohvat ruke.
Danas, ceo grad slavi ukidanje viza, a ja, ko Luda Nasta, idem u ambasadu Danske da dignem vizu. Ne dočekah taj 19.12, morala sam da papirologišem poslednji put. Nisam bila u Danskoj od proleća 2008. A trebalo je da idem u oktobru prošle godine, imala i kartu kupljenu... ali se baš tad javio ministar, i baš za taj dan zakazao onaj prvi sastanak. Baksuz nijedan. I propade karta, propade viza... Ali, dobro, ajdsad. Vredelo je, nije da
21-26. juli 2013.
Koliko mi nedostaju brda vidim tek kad skrenem na regionalni put za planinu Kao Jai. Puna četiri meseca gledala sam oko sebe ravničarske i mahom ogoljene pejzaže Kambodže, a ona retka brda, pa još obrasla džunglom koju nisu posekli ili spalili, ostala su mi nedostižna zbog straha od neeksplodiranih mina. Otuda je moja balkanska, brđanska duša toliko ushićena kao da krećem u kakvu ekspediciju na Himalajima.
Baljšoje jezero
22. avgust
Okolina Alma Ate pruža skoro neograničene mogućnosti za sve vrste aktivnosti na otvorenom: biciklizam, planinarenje, hajking, kanjoning, rafting... I što je najbolje, avantura počinje već na petnaest kilometara od grada, od Baljšojeg jezera.
Put do njega vodi pored Nazarbajevog parka, ogromnog kompleksa na vrhu brda iznad novog dela grada.