Ili, da li su Englezi stvarno Englezi, ili se samo prave? Ovo je samo jedno od mnogih pitanja koja autor Al Marej postavlja u svojoj koliko šaljivoj toliko i ozbiljnoj seriji „Why does everyone hate the English" („Zbog čega svi mrze Engleze" [Link]), koja se trenutno prikazuje na dokumentarnom kablovskom kanalu „History". Naime, u svakoj se od epizoda Al (koji, naravno, predstavlja Englesku) „sukobljava" i „takmiči" u tome ko je bolji sa predstavnikom jednog od naroda sa kojima Englezi na ovaj ili onaj način imaju burnu istoriju nesuglasica, suprotstavljenih interesa, nesporazuma, zabluda i predubeđenja, kao i, generalno, pregršti nerazumevanja i stereotipa.
Sitting on a beach under a coconut tree (but not under the very crown, I know that), I am contemplating birding and the meaning of life… Salty breeze comes from the Caribbean, way saltier than any Mediterranean sea breeze. Watching my first Brown Pelicans, I am inhaling deeply and commenting to Sergio Arias how strong the scent is. He answers: “Maybe the ganja those guys are smoking makes it that strong.”
Petak - 9. dan
Bilo je verovatno neizbezno da posle razlicitih susreta sa pariskom kisom - pesnicka kisa, sarmantna kisa, kosmicki bljesak-prolazna kisa i sl. - stigne i ona prava. U petak ujutro je pogled u nebo pokazao invaziju oblaka koji drze do tradicije - padace kisa sve dok je njih na nebu, casna oblacna. Pocela je negde tokom noci, i trajace bar celog dana, nedelje, meseca... Sa kisom stojimo vrlo dobro,
Dragi moji,
Stomačni virusi koji skoro svima nama naprave dar-mar dok smo na letovanju, pogotovo ako je podneblje pustinjsko, osim sto nam upropaste barem jedan dan na moru imaju i jednu svetliju misiju.
Nje najčešće nismo svesni, pa je retko koristimo. Da letos nije bilo jednog takvog dar-mara u mom slučaju i jednodnevne zabrane ulaska u vodu, sasvim sigurno bih ostao siromašniji za neke zanimljive detalje koji su se sami nudili u okruženju, niti bi bilo pričice koja sledi.
Neki od vas su je vec čitali na ovom mestu, ali je sada odenuta u nešto
KAKO „OTISAK“ PRAVI OTISKE NA DUŠAMA PUTNIKA...
otvoreno pismo „Otisku“, a i „Lasti“, na odabiru ovako finog partnera
Potovao sam (a bolje da nisam!), noću, 1. na 2. juli (kolovoza) ove godine, autobusom prevoznika OTISAK, Split, na liniji: Split – Beograd.
Umirujući sebe, da valjda neće grom dva puta za redom u isto mesto, ipak sam ne bas sa malom zebnjom ušao u taj autobus... te večeri u Splitu... Nije važno bilo
Dok nisu ukinute vize, svako moje putovanje (a nije ih bilo tako često) bilo je stresno.... Da li sam skupio sve što mi treba za vizu? Koliko dana ću izgubiti u čekanju za istu i da li ću je sigurno dobiti? Sve to, a i dosta stvari pored toga, razlog su što nisam putovao koliko sam hteo.... Čekali smo taj dan kada ćemo bez viza putovati po Evropi i dočekali ga.
Nekoliko dana nakon toga otišao sam kod druga u Rim i tamo dočekao 2010. Ova godina je za mene godina putovanja jer sam stvarno dosta proputovao, a za nekoliko sati idem u Budimpšetu....
Kada smo 2007. pokretali
Kao i mnogi drugi vidovi teniskog novinarstva, i konferencije za stampu se mozda lakse citaju uz neku prikladnu fotografiju. Danasnja konferencija je bila davno zakazana, svi vrhunski teniseri imaju priliku da nasamo popricaju sa novinarima na pocetku turnira, i danas je red dosao na Djokovica. Pricali smo o svim elementima koje na fotografiji vidite -- o njegovom 'ATP WORLD TOUR' rangu, o igranju dublova, o igranju na glavnom terenu, i
Pre nego sto se danas pred svoj mec pojavio na velikim ekranima glavnog stadiona u Indian Wellsu, Djokovic se nekoliko sati ranije svojim fanovima javio preko Facebook-a. Fotografija je bila vrlo jednostavna, Novak ulazi u sivi automobil i uz osmeh mase prema foto aparatu. Novak je vrlo pozitivan i aktivan u svojoj komunikaciji sa svetom tenisa, bilo to preko kompjutera ili uzivo na konferencijama za stampu. Njegova pobeda danas protiv Juznoafrikanca Kevina Andersona imala je vise ritma i napetosti od Novakovog proslog meca, pa je na konferecniji za stampu razgovor poceo upravo o tome.