Neki od blogera znaju da sam sredinom Aprila bio u Lisabonu te su sa pravom očekivali blog o mom doživljaju istog. Posle dužeg premišljanja šta da napišem o tom gradu, a što Tiago nije već predstavio na bolji način od mene, odlučio sam da uopšte ne pišem o Lisabonu već da pišem o Kaškaišu, gradu u Lisabonskoj regiji do koga možete stići vozom koji od Lisabonske stanice Cais do Sodre ide na svakih dvadesetak minuta.
Umesto da mnogo filozofiram o samom Kaškaišu predstavljam vam neke od njegovih stanovnika:
Da se odlučim na odlazak tamo baš ovih dana bio je presudan jedan bezazlen razgovor koji sam vodio sa prijateljem. Pričali smo o neobičnim a čarobnim mestima i on je izgovorio "Limun Draga". Šta i gde je ta
When dealing with ideology it is always necessary to ask not only what it expresses but what it represses. (Robin Wood: Personal Views)
Club Leu je studentski klub koji se nalazi na spratu jedne od zgrada Politehničkog univerziteta, u Bulevaru Iuliu Maniu, u Bukureštu, tamo gde prestaje širi centar grada a počinju da se prema Zapadu rastežu nepregledna naselja ružnih osmospratnica i sličnih solitera, izgrađenih u doba realsocijalizma i za doba realsocijalizma. Ako niste student Politehničkog univerziteta, vrlo su male šanse da ćete Club Leu lako pronaći čak i ako dobro poznajete grad. Usudio bih se reći, čak i ako znate njegovu adresu.
Pitanje koje se takođe može sasvim legitimno postaviti jeste zašto bi bilo ko i hteo da pronađe Club Leu pored mnoštva lepših, atraktivnijih, zanimljivijih i elegantnijih barova, klubova i pubova koji su se namnožili po glavnom gradu novopridošle zemlje Evropske unije. Odgovor na to pitanje mogao bi se verovatno, gotovo u vidu izgovora, pronaći u činjenici da se, po zakonima urbane geografije, na svakom javnom, ili čak polujavnom, gradskom prostoru ljudi iz ovih ili onih razloga zatiču, i da je lepota gradskog života baš u toj nepredvidjivosti kretanja miliona tačkica na ljudskoj mapi grada. Tako jedna tačkica, koja je imala logični, rutinski pravac kretanja, odjednom ga promeni i nađe se na neočekivanom mestu, za koje ni sama nije pretpostavljala da bi joj jednoga dana moglo biti odredište.
Kada se krene put Dunhilla, iza leđa ostaje Tramore u raznim bojama. Lale ovih dana cvetaju prelepo, sunce se migolji u borbi s oblacima. Čim se pojavi, obajsa sve oko sebe, bojama daje prirodnu nijansu, a oči uživaju. pa i duša. Kuće, sve lepša od lepše, nižu se pored puta, a put je uzan, pa krivudav pa je naporno voziti. Irci dozvoljavaju 80km/h, ja ipak vozim ok 60.
Volim proleće u Irskoj. Umereno je, nije kao ono naše ili preterano ruće ili preterano hladno.Nema ni kiše onoliko, ali je ipak ima.
Subota - 10. dan
Nismo doruckovale i zurimo ovog jutra da krenemo ranije, imamo ambiciozne planove. Kisa je stala i izgleda kao da ce danas biti najsuncaniji dan otkad smo pristigle. Prvo Marché des Batignolles u 17-om arondismanu, jedan od brojnih marketa u Parizu (ima ih 80). Uz piknik u pariskom parku, poseta pariskom marketu tj. pijaci je jedna od onih stvari koju nikako ne treba propustiti, pise svuda. Svaki ima nesto po cemu se razlikuje od ostalih, radno vreme i dane poslovanja, sa krovom ili na otvorenom, na ulici, pod uzdignutim tracnicama metroa...ali zajednicko im je da nijedan nije otvoren ponedeljkom. Zvuci kao da ponedeljkom ljudi odmore od drugih ljudi, articoka, zemlje, sunca, gravitacije
- Идемо вечерас у Турску Чаршију, каже ми, у Сули Ан.
Кроз маглу се присећам да је то стара грађевина, некада преноћиште за караване, а да је данас у њу смештен део ликовне академије.
- Нека изложба?
- Не, уопште не, али звучи добро.
*
Petak - 9. dan
Bilo je verovatno neizbezno da posle razlicitih susreta sa pariskom kisom - pesnicka kisa, sarmantna kisa, kosmicki bljesak-prolazna kisa i sl. - stigne i ona prava. U petak ujutro je pogled u nebo pokazao invaziju oblaka koji drze do tradicije - padace kisa sve dok je njih na nebu, casna oblacna. Pocela je negde tokom noci, i trajace bar celog dana, nedelje, meseca... Sa kisom stojimo vrlo dobro,
Dok moji farovi osvetljavaju kapiju Ulcinjske solane, jedne od desetak najvećih u Sredozemlju, još je obavija mrkli mrak. Solana nije samo proizvodni pogon, ujedno je i rezervat ptica i važna atrakcija za svakog ptičara, naročito u vreme prolećne seobe.
Konačno se pojavljuje sunce i otkriva već prazne bazene