2009-03-21 15:08:50

Pariz u brojevima (1)

Ivana Knežević RSS / 21.03.2009. u 16:08

Cetvrtak - 1. dan

Dolazak u Pariz je zahtevao da se deo srca ostavi Korzici na cuvanje. Ako iz ta dva dela koje smo ostavile nikne nesto lepo neka nam neko posalje vest, mi cemo se vratiti. Sto pre. Moja devojcica je jos mala i ima veliko srce ali meni takve stvari padaju sve teze. Dolazak u Pariz znaci i

 
2009-03-14 16:47:03

Ostrvo u Mediteranu

Ivana Knežević RSS / 14.03.2009. u 17:47

Ostrvo u Mediteranu, pripada Francuskoj, i iznedrila je Napoleona - to je uglavnom sve sto sam znala o Korzici. Nisam nameravala da dodjem neobavestena, i pogledala sam bila nesto malo po Internetu, ali u turistickim odelima knjizara nisam nista nasla i racunala sam da ce to biti lakse kad stignemo na samo ostrvo. Susret sa Heinz-om tog prvog dana, koji je trajao jedva nesto vise od jednog sata kako sam kasnije shvatila, me je ispunio velikom zeljom da Korziku vidim, i o njoj saznam vise.

 
2009-03-07 18:17:09

Ave Maria

Ivana Knežević RSS / 07.03.2009. u 19:17

Vrtim se vec danima na ovom mestu, samom pocetku price, iako sam celu pricu napisala ne samo pocetak, jer nesto joj fali a ne znam sta i ima veze sa ovim pocetkom, ubedjena sam. Prica nije ni putopis ni ispovest - ne znam sta je, i to mi ne bi smetalo samo po sebi, ali nesto joj fali. I onda sam jutros prepoznala u njoj lajtmotif. Jasan, lep, veliki lajtmotif. Prosto je neverovatno da ga nisam uocila ranije. Shvatila sam i da sam nadigrana od strane sopstvene price.

Prica, ili putovanje, pocinje negde usred noci u avionu iznad Atlantika,

 
2009-03-05 16:13:41

Status: Irska

Aleksandar Stosic RSS / 05.03.2009. u 17:13

Ovo sto sledi jeste tekst koji sam napisao za magazin Status, svom prijatelju Slavisi Lekicu. U ovom tekstu dao sam celog sebe, napisao dosta intimnih stvari koje mozda nikada i nikome drugom ne bih. Jednog letnjeg popodneva, Slavisa je meni ispricao svoju pricu, onda sam mu ispricao svoju. On je predlozio da sve sto sam mu rekao stavim na papir. U februarskom broju Statusa izasao je taj tekst, koji je posle preuzala i B92/Putovanja. Zelim da ga podelim

 
2009-02-25 20:44:15

Bez plime

dunjica RSS / 25.02.2009. u 21:44

                                                 n1142320032_30365413_7853.jpg

 gošća autorica: Rafaela Božić - Šejić

Ići u Veneciju kao rođeni Zadranin ima sasvim neke druge konotacije nego ako ste Kinez, Japanac, Rus - ili preciznije Peterburžac, da ne kažem Brodski. Odnos s Venecijom uvijek je za Zadar bio odnos s jačim i krvoločnijim i

 
2009-02-25 14:23:57

Kapadokija [2]

Budimac RSS / 25.02.2009. u 15:23

balon_iz_balona02.6149.jpgJoš pre puta sam bio prilično odlučan da priuštim sebi let balonom u Kapadokiji. Međutim cena od tada nekih 300$ za sat leta me je prilično odbijala. Poslao sam mejl prvoj balonskoj kompaniji u kome sam pitao da li će mi moja pres kartica (Društvo novinara Vojvodine (ono nezavisno, treba li naglasiti?)) omogućiti da malo spuste cenu. Pošto odgovor nisam dobio na vreme (sačekao me je kad sam se vratio u Istanbul), otišao sam kod konkurencije. Tamo mi je gazda više nego prepolovio cenu, ne toliko na osnovu kartice koliko na osnovu toga što poznaje jednog balondžiju iz Beograda (čije sam ime, na žalost, zaboravio, eto prilike da se zahvalim čoveku).

 
2009-02-23 18:20:28

Kapadokija [1]

Budimac RSS / 23.02.2009. u 19:20

reljef001.6107.jpgNe znam tačno kad sam prvi put bio zaintrigiran Kapadokijom, mislim da je to bilo u detinjstvu kad sam u nekoj enciklopediji video crtež jedne od tih kupa ili kako prevod sa engleskog glasi vilinskog dimnjaka (fairy chimney). Kasnije, tokom studija moja tadašnja devojka je dobila od drugarice razglednicu iz Kapadokije, koja je podgrejala znatiželju.

Prema tome nije mi trebalo puno razmišljanja kad mi je na leto 2002. tada već bivša koleginica, a dobra prijateljica Derja, ponudila da provedem sa njom i njenim mužem nedelju dana u Kapadokiji kao gost njenih roditelja.

 

Berkeley & Napa Valley

U petak je vreme bilo oblacno i kad sam izasla napolje pocela je da pada kisa. Ni sto metara nisam presla kad su me zaustavili Amy i Mike. Ona je bila kustrave kose, okruglog vrska nosa, pegava, i gledala je kroz naocare kao da sam se pojavila u poslednjem trenutku. Mike je bio srednje visine, lepog osmeha, i izgledao je skoro podjednako srecan da sam naisla. Morala sam da stanem. Pricali su naizmenicno i o necemu sto mi je zvucalo kao ‘mir u svetu', ‘mladost za buducnost' ili tako nesto, bas po mojoj internacionalistickoj meri. U zgradi pored imali su svoj centar i kasnije tog dana odvijao se seminar negde u gradu. Unutra bi bilo suvo, i oni su bili toliko pristojni i simpaticni, da sam vec posle dva minuta stajanja na kisi i price rekla: "Gde je taj Centar?"

 

City Lights
City Lights
 City Lights Bookstore

Drugog dana sam otisla. Knjizara je bila blizu onog mog prvog svratista, na koje iz sujeverja nisam htela ni slucajno da naletim opet, jer nista mi nije garantovalo da se necu odjednom probuditi zatvorena unutar istih zidova. Jedna polu-ulicica polu-sokak odmah iza ledja zgrade se sada zvala po Jack Kerouac-u. Dosta pateticno, ali osim novih ulica u predgradjima, ovde stare ulice nisu cesto menjale imena, i to je u sustini bio dobar znak. Ovako su knjizara i Jack mogli skupa da se podsmevaju neizbeznoj sudbini koja zadesi svakoga kome ime zapocne nezavistan zivot, daleko uspesniji od originalnog.

 
2009-02-15 01:28:43

Otkopavanje

topcat RSS / 15.02.2009. u 02:28

Osim pizze na svakom cosku, velikog izbora vina i vjerojatno kolicine smeca za vrijeme talijanskog strajka, New York i Napulj veze geografska sirina. Pa ipak, iako su na gotovo istom stupnju, sto zbog hladne struje koja se ovuda smuca, sto zbog sjevernih vjetrova...klima se itekako razlikuje. 

f_104437724d3m_43be3d1.jpg 

 

Nema niceg ljepseg nego kad ti u petak jave da ne moras na posao jer je pao

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana