Bolničke čekaonice su tmurna, depresivna mesta. Naročito one u dežurnim bolnicama.
Međutim, sinoć, negde oko devet, čekaonica hirurgije na Bežanijskoj kosi bila je, verujte mi, najrazdraganija u gradu. I šire.
Problemima nikad kraja. O njima moja gošća Kleinemutter:
Pomagala koja po zakonu plaća RFZO uglavnom nema u apotekama.
Država je uvela sistem kakav joj odgovara, a to je da na tenderima nabavlja lekove. Nisam protiv toga ako je taj sistem dobar. Međutim, on očigledno nije na korist pacijentima već samo državi. Lošim radom ( sporovođenjem ili nesprovođenjem tih tendera ) ona nam uskraćuje pomagala i lekove.
A poenta je da ta pomagala i lekovi nama pacijentima budu dostupni.
Kolumbo je pronasao Ameriku trazeci nesto drugo.
Ja nisam Kolumbo al` moram da vam kazem da sam pronasao nesto sto nije Amerika ali bi, u trenutnoj situaciji, moglo da nam, za neke teme na blogu, bude "obecana zemlja".
Popela mi se na glavu ova HANA ( ja virus A H1N1 zovem, u sebi, HANA, navikao na nick-names na blogu) i mislim kako da je malo obuzdamo dok ne stigne napredna i skupa tehnologija koja je kao konjica u vesternima, na kraju stize, ali spasava samo glavne glumce a statisti se dotle temeljno potrose, i shvatim da ja odavno znam za dezinfekciono sredstvo koje niko ne
Opet dezurstvo. U nedostatku vecih izazova preturam po nekoj zaostaloj literaturi koja nije bila visoko na listi mojih prioriteta. Nalazim mali, sentimentalni biser dragog profesora koji je pod pseudonimom Hotspur pisao tople, ljudske tekstove za Endocrinologist.
Nadam se da ce i neko od Vas naci u njima nesto za sebe.
http://www.endocrinology.org/endocrinologist/085/085.pdf#page=17
Ja sam gnjavator, videli ste to i sami, ne druzimo se od juce...
Stalno imam neke primedbe, na vlastodrsce, na podanike, na blog...k`o onaj Balasevic...ne volem...
Evo, sad "ne volem" ni Fond zdravstvenog osiguranja...ma ne od sad, odavno...al` da vam ispricam...
Resim se ja da poslusam glas razuma i da odem na proveru zdravstvenog stanja zbog kog sam u invalidskoj penziji. To sam, do sada, radio tako sto pozovem koleginicu- majstoricu za moju boljku, koja me odrzava u zivotu vec deset godina, odem kad mi kaze, laboratorija, pregledi rucni i masinski, bolnicki
¡Hola :)
Večeras letim za Barselonu, a za četiri dana započinjem pešačenje na Putu za Santjago (Camino de Santiago). Mnogi koji me prate pitali su me za detalje o tom hodočašću i humanitarnoj akciji koja će se odvijati uporedo. Pošto ne stižem da pojedinačno odgovorim na sva ta pitanja, objedinila sam ih u ovoj objavi i odgovorila na njih.
Zašto idem peške, a ne biciklom kao uvek do sada:
- Pre dve godine dijagnostikovana mi je diskus hernija. Nekoliko meseci nisam mogla da sednem na bicikl, ali mi je hodanje prijalo. Vrlo brzo nakon povrede
... and War is on the Earth
U organizaciji Udruženja za javno zdravlje Srbije, 31. Januara 2010, u Beograd dolazi Dr Michel Odent.
Dr Odent je veoma poznat reformator u domenu trudnoće i porođaja. Tokom 1970-tih godina pokrenuo je u Francuskoj značajne promene u akušerstvu. Uveo je u porodilišta kućnu atmosferu, zatim mogućnost porođaja u vodi, kao i podoj u prvom satu nakon porođaja. Takođe je uveo i nefarmakološke metode za ublažavanje bola tokom porođaja.
Sredinom