Jedno sasvim obično prolećno popodne nakon kiše - V. drema u dnevnoj sobi, ja se dokono motam po kući. Munja laje k'o pomahnitala, već me ozbiljno nervira. V. je već iznerviran – dal može iko da prođe ulicom, a da ona ne zalaje? Munja je udomljena nakon jedne saobraćajke u kojoj je ostala bez oka i teško povredila karlicu. Rekli su da nema šanse da preživi u azilu, nejverovatnije će je uspavati ako se neko ne sažali i udomi je. Sažalila se moja deca i eto je kod nas. "Tata, dajte joj šansu da preživi, kad te molim! Mama, ako je niko ne prihvati, uspavaće je. Molim vaaaaas,
Odem ja kod "onog"doktora, kod koga Srbi nikad ne idu.
Ja: Doktore nešto me muči, mislim onako psihički.
Doktor : Šta to?
poznata je Latinska izreka: U zdravom telu zdrav je i duh (razum, pamet). Prethodila joj je grčka izreka: Νοῦς ὑγιὴς ἐν σώματι ὑγιεῖ, istog značenja, koja se pripisuje Talesu.
U jednom sinoćnjem filmu čiji početak nisam gledao pa ne znam ni naslov, u kratkom intermecu između dešavanja, na zatamnjenom ekranu bi se pojavljivale rečenice koje su na neki način sugerisale buduće događaje. Zapamtio sam ovu: Zdrav razum i nije baš tako zdrav.
Ne treba zapuštati sopstveno telo, preko je potrebno fiskulturirati se a opet, pade mi na pamet lik koji je izmislio i propagirao džoging, pa riknuo u pedesetim godinama zdravog mu života.
Ne znam da li je rad stvorio čoveka kao što je to tvrdio gospodin Fridrih, prezimenom Engels ali meni rad pomaže da se izborim sa stanjem u kojem se vekovima nalazim a koje bi se samo nategnuto moglo nazvati depresijom, bolje je reći galopirajućim udarima na moje mentalno i fizičko zdravlje, kljukanim i tovljenim gomilama neugodnosti i loših stvari koje me svakodnevno sapliću i spopadaju, ne daju mi da dišem, dave me, stresiraju me... Davno još napisah, reagujući na savete kardiologa i šrinkova uživo i po novinama i TeVejima, da po svaku cenu treba izbegavati stres, dakle napisah da stres nije kiša pa moliću lepo, otvoriš amrel i gotova rabota! Živim u stresu kao u središtu uragana.
Postoje ljudi koji jedu samo da bi utolili glad. A postoje i oni drugi koji uživaju u hrani. Prvi bi pojeli i masnu dasku od klozeta. Drugi znaju kako da taj nagon artikulišu, da svojim nepcima priušte radost.
Nisam znao. Šta to nisam znao? Znao sam da ne znam ali nisam znao šta ne znam? A kako sam znao da ne znam ako nisam znao šta ne znam? Pile u kučine! I znao sam i nisam znao, nisam znao i znao sam. Ne, nije to ono Sokratovo Što više znam, shvatam koliko toga ne znam, ovo što nisam znao, je bilo nekakvog drugačijeg sastava i sočinenija. Znao sam da je prisutno u mojoj mentalnoj nutrini ali nisam znao šta je to što ne znam.
Mučilo me neko vreme, ustvari dugo, često mi ne dozvoljavajući uronjavanje u san, oči mi kao fildžani, prevrći se i obrći po
Зато ћемо бити бар у полуфиналу овог пута
Elem, predsednik Radne grupe Ministarstva zdravlja, dr Predrag Kon, kaže da "nije